Svijet se već i prije pandemije koronavirusa suočio s fenomenom lažnih znanstvenih vijesti ili pogrešnog tumačenja podataka i s tim povezanog širenja 'pravih istina'. U razdobljima velikih kriza, poput one izazvane covidom-19, postaje osobito očito koliko su nam svima potrebni sigurnost, vjerodostojni podaci na koje se možemo osloniti.
Zato je tim važnije zauzeti kritički stav prema svemu što čitamo na društvenim mrežama ali i drugdje u medijima – lažne znanstvene vijesti nisu ograničene samo na Facebook ili Twitter; one su odavno postale sastavni dio cunamija informacija koji nas svakodnevno pogađa sa svih strana.
vezane vijesti
Doista, lažne znanstvene vijesti su poput izuzetno opasnoga virusa: razne neprovjerene i znanstveno neutemeljene vijesti o koronavirusu proširile su se društvenim mrežama brže od autentičnih podataka iz službenih i provjerenih izvora a njihov je doseg toliko velik da su neki ljudi doista povjerovali da se koronavirus suzbija ispijanjem jako toplih napitaka ili da virus neće moći preživjeti ljetne vrućine, pa je dovoljno pričekati ljeto da prođe pandemija.
Stvar je u tome da nam se često predočuju podaci koji dolaze iz tzv. sigurnih, stručnih izvora, kao što su znanstveni instituti ili studije, pa smo im, prirodno, skloni povjerovati ne dovodeći u pitanje ono što se tvrdi.
Međutim, institucije često žure objaviti preliminarne podatke ili podatke vezane uz dijelove istraživanja koje je u tijeku, pa ih je, tako izvučene iz konteksta, lako pogrešno protumačiti. Znanstvena zajednica te će podatke znati kontekstualizirati, ali šira javnost ne, a osobito ne mediji, koji se obično natječu tko će se prije dohvatiti novih podataka i prvi objaviti neki senzacionalni naslov. Zato se često može činiti da nam znanstvenici daju međusobno oprečne informacije, koje se pobijaju umjesto da se nadopunjuju, a rezultat toga je rast nepovjerenja, dok je ono što nam je svima zapravo potrebno upravo suprotno.
Tako, između ostaloga, nastaju lažne vijesti, a što ih je više, to smo razočaraniji i nepovjerljiviji. Na kraju raste nezadovoljstvo prema institucionalnim strukturama, što pak vodi do toga da ljudi prestaju vjerovati službenim i eminentnim znanstvenim publikacijama.
Istraživanje znanstvenika Sveučilišta Wisconsin-Madison nedavno je pokazalo da bi ljudi trebali biti više znanstveno informirani kako bi znali prepoznati kao lažnu i neutemeljenu primjerice tvrdnju da će nas određeni dodatak prehrani učinkovito zaštititi od koronavirusa, ili da je ta bolest posljedica 5G mreža.
Kako, dakle, razlikovati valjanu informaciju od nedosljedne, sumnjive i lažne?
Da bismo naučili razlikovati lažno od istinitog, ono što je pouzdano od onoga što je očito nedosljedno, moramo uvježbavati svoje sposobnosti detekcije pristranosti, istrenirati se i razviti svojevrsni mentalni i emocionalni filter koji će nam pomoći razlikovati znanost od pseudoznanosti. I naravno, moramo biti motivirani da idemo dalje od 'uvjerljivog' naslova koji je uglavnom samo mamac za što veći broj klikova.
Kada pristupite internetu i uključite se u taj golemi ocean vijesti, dogode se dvije međusobno povezane stvari: jedna je ta da će vas sa svih strana obasuti senzacionalistički naslovi raznih medija, koji se međusobno natječu za vašu pažnju, a druga je ta da ćete vi vjerojatno neki od tih naslova odlučiti podijeliti. I tako se priključiti lavini širenja lažnih vijesti.
Jedan od razloga zašto je toliko lažnih vijesti u opticaju je što senzacionalistički naslovi u vrlo kratkom roku postaju viralni, pri čemu je manje od 20 posto ljudi koji automatski dijele takve vijesti prije toga uopće pročitalo o čemu se radi. S druge strane, za otkrivanje lažnih vijesti o znanosti, potrebni su vrijeme, kritička vizija i trud. Nije dovoljno samo pročitati naslov, nije dovoljno slijepo vjerovati svemu što kažu novine.
Ako niste sigurni i ne znate kako protumačiti informacije koje vam se plasiraju, za početak si možete postaviti pitanje odakle dolaze – tko je njihov izvor? Da biste otkrili lažne znanstvene vijesti, morate utvrditi taj važan podatak. Ponekad i sami novinari potpuno krivo interpretiraju znanstvene objave, ili pak svjesno, naprosto zbog senzacionalizma i što većeg broja klikova, objave da je primjerice 'cjepivo već dostupno', iako su istraživanja još uvijek u ranoj fazi eksperimentiranja.
Jedno je nedavno znanstveno istraživanje Sveučilišta u Alberti pokazalo da su ljudi skloniji kliknuti na naslove koji prenose crno-bijele poruke – ili isključivo negativne ili isključivo pozitivne. Znanost, međutim, ne bi trebala izazivati emocije, niti ona 'igra' na emocije, već nudi objektivne podatke i informacije. Ako vam neki naslov izaziva emocije, to je već razlog za uzbunu da bi se moglo raditi o lažnoj vijesti. Ako vas zanima je li neki podatak točan, pronađite originalan izvor ili studiju i osobno se uvjerite.
Budite oprezni sa senzacionalističkim naslovima – nemojte odmah povjerovati svemu što pročitate. Pokušajte odvojiti istinu od laži. Primijenite znanstveni pristup: kada čitate vijest, tražite poveznice i reference. Uvijek budite svjesni da se podaci mogu tumačiti na različite načine.
Na neki način, svatko od nas morao bi postati pravi detektiv kad bi želio doći do dna svake informacije koju pronađe na internetu a koja je prezentirana kao apsolutna istina, te utvrditi je li doista istinita ili nije. Stoga, želite li donositi doista informirane prosudbe o različitim temama koje vas se tiču a o kojima se govori u javnosti, budite aktivni, kritični i odgovorni.
