Obično se uzima zdravo za gotovo da je ljubav između roditelja i djece uzajamna. Međutim, svi znamo da ima nekih roditelja koji ne vole svoju djecu. Isto tako i neka djeca ne vole svoje roditelje, ponekad čak i mrze ili preziru. Nije riječ o poremećaju. Naprosto, ponekad se dogodi da dijete ne voli mamu i tatu.
U najvećem broju slučajeva, kada se čini da neko dijete ne voli svoje roditelje, to je obično zato što je njegova ljubav potisnuta ili inhibirana. Dakle, nije stvar u tome da ljubavi nema – ona postoji, ali se ne manifestira ili se ne izražava na pravi način.
Jedan od razloga zašto neka djeca ne vole svoje roditelje mogao bi biti proces koji se naziva 'zrcaljenje': kad roditelji ne pokazuju ljubav prema svojoj djeci, i djeca će se naučiti ponašati isto prema svojim roditeljima. Naprosto, poruka koju su dobili od roditelja je da njihov odnos ne treba sadržavati emocionalnu komponentu.
Roditelji to ne moraju činiti ni svjesno ni namjerno, no posljedice mogu biti teške, jer odsustvo tople emocionalne povratne veze blokira i ograničava djetetov emocionalni razvoj, pa će se vjerojatno razviti u osobu koja se na isti način odnosi prema svim ljudima – emocionalno ravnodušno.
Još jedan razlog zašto djeca ne vole svoje roditelje može biti osjećaj napuštenosti. To nije isto kao kad roditelji doslovce napuste dijete, jer u takvim slučajevima dijete čak može i idealizirati roditelja koji je otišao, kao što ga može i potpuno odbaciti. No ponekad su roditelji prisutni ali su nezainteresirani za dijete. Ako djetetu roditelj ne daje podršku u ključnim trenucima njegova života, ono će se osjećati iznevjerenim. A ako dijete razvije osjećaj da se ne može osloniti na roditelja, postat će nepovjerljivo i distancirat će se, što se s vremenom često pretvara u odbojnost ili ravnodušnost.
U nekim slučajevima, odsustvo dječje ljubavi posljedica je zlostavljanja. Zlostavljanje ne mora nužno biti fizičko ili seksualno – ono može biti i emocionalno ili psihičko koje ne ostavlja vidljive ožiljke na tijelu, ali uzrokuje golemu štetu na duši. S takvim roditeljem dijete ne može razviti zdravu emocionalnu vezu.
U svim navedenim slučajevima, nezdravi emocionalni odnosi i osjećaj odbačenosti mogu posijati sjeme mržnje, ljutnje, bijesa, a djeca će se od tih negativnih emocija i njihovih posljedica braniti tako što će podsvjesno razviti osjećaj ravnodušnosti, koji se pak može protumačiti kao odsustvo ljubavi. Takva djeca također često općenito teško stvaraju emocionalne veze i nisu u stanju uspostaviti prijateljske ili romantične odnose.
Dakle, djeca koja ne vole svoje roditelje nisu ni nenormalna ni poremećena ni čudna. Ona naprosto nisu naučila kako voljeti.