Odluka o tome hoćete li imati djecu ili ne stvar je osobnog izbora, i ne može se nazvati ni 'ispravnom' ni 'pogrešnom'. Dijete donosi takve tektonske promjene u život svakog od nas i mijenja partnerske odnose toliko temeljito da je ta odluka doista samo nešto što svaka osoba/par može i mora donijeti za sebe i – na vlastitu odgovornost.
Za većinu nas vrijedi tradicionalno uvjerenje da će vam dijete donijeti tako duboke osjećaje kakve nije u stanju pobuditi niti jedna druga veza. Ali, nismo svi jednaki – djeca sasvim sigurno bude posebne osjećaje, nemjerljive s bilo čime drugim, no to ne znači da ne možemo imati dobar i ispunjen život i bez toga.
vezane vijesti
Treba se također prisjetiti da su djeca doživotna obveza ako namjeravate biti dobar roditelj. A ne osjećaju se svi spremnima ni za tako duboka iskustva s drugim ljudskim bićem, a niti za takvu vrstu obaveze, pa je za njih odluka da nemaju djecu ispravna.
Odluka da nemate djecu donedavno je bila gotovo pa predmet sablazni i javne osude: ako ste muškarac bez djece to se povezivalo s nekim oblikom invaliditeta; za žene je pak vrijedilo da su sebične i hladne. Danas, međutim, raste broj onih koji ju odluče ne imati. U stvari, sada postoji puno više slobode kod takvih odluka – više se ne smatra da je rađanje novog života obaveza svake 'normalne' osobe.
Odluka o životu bez djece obično se donosi zbog socioekonomskih čimbenika ili informiranog pesimizma. Neki ljudi odlučuju nemati djecu jer ne žele dovesti dijete u svijet u kojemu vladaju sve neprijateljskiji uvjeti. Jedan od motiva za takvu odluku često je i ekonomska situacija pojedinca ili para. Istraživanja sugeriraju da su oni koji se najviše opiru rađanju muškarci iz najugroženijih klasa te žene iz srednje i više klase koje su profesionalno uspješne. U oba se slučaja ta odluka temelji na ekonomskim okolnostima.
Međutim, iznenađujuće je da žene s niskim primanjima nisu toliko suzdržane oko rađanja djece kao one bolje platežne moći. Možda ne smatraju da bi dijete predstavljalo toliku veliku promjenu u njihovom životu, a i vjerojatno u djetetu pronalaze ispunjenje za ono što im možda nedostaje u ekonomskom smislu.
Odluka da nemaju djecu također je vrlo česta kod ljudi koji izrazito pesimistično vide budućnost – njihova objektivna procjena okolnosti koje opterećuju suvremeni svijet, i svijest o tolikim latentnim prijetnjama koje postoje, rezultiraju time da je nekima prilično teško s nadom gledati u budućnost.
Dapače, upravo je rast nataliteta jedan od pokazatelja da društvo ima optimistična očekivanja od budućnosti: jedan je primjer poznati baby boom nakon Drugog svjetskog rata, doba obnove i izgradnje, vremena kada je na horizontu rađala nova zora i ljudi su vjerovali u bolju budućnost.
Danas se, pak, događa upravo suprotno – vijesti koje slušamo govore uglavnom o krizama, propadanju, ratu, gubitku vrijednosti. Svakodnevno se probijamo kroz more neizvjesnosti, a negativne nas promjene stalno iznova iznenađuju – svijet u kojemu živimo je idealno plodno tlo za razvoj racionalnog pesimizma.
No u konačnici, ključni čimbenik u donošenju odluke o tome da nemate djecu trebalo bi biti duboko i zdravo promišljanje. Isto vrijedi i za one koji odluče zasnovati obitelj. Djeca moraju biti plod želje – odluke koja se donosi u jednakoj mjeri glavom koliko i srcem.
