Možda ste od onih roditelja koji smatraju da svoju djecu moraju pod svaku cijenu zaštititi od zaslona svih vrsta – mobitela, računala, televizora? Ili ste pak od onih prezaposlenih roditelja koji svojoj djeci dopuštaju previše različitih zaslona, naprosto zato što vam je tako lakše, iako vam to nerijetko stvara osjećaj krivnje?
Današnja se djeca rađaju u svijetu kojega je tehnologija neizostavan dio, a internet način života. Oni su pravi mali digitalni domoroci. Držati ih podalje od elektroničkih uređaja, osim što često nije moguće, za njih nije uvijek korisno a nije, tvrde stručnjaci, ni nužno.
vezane vijesti
Oni roditeljima savjetuju da prihvate tu stvarnost i, polazeći od toga da nije sva tehnologija loša i da nisu svi sadržaji pogrešni, radije svoju pozornost usmjere na to kako odabrati najbolje za svoje dijete, kako bi ono raslo u skladu sa zahtjevima svoga doba, ali istodobno i bilo zaštićeno od neprimjerenih utjecaja.
Neupitno je da audiovizualni sadržaji kojima izlažete svoju djecu značajno utječu na njihov razvoj. Stvarajući i oblikujući moždane sinapse, oni utječu na razvoj njihova mozga i obradu senzornih podataka. Nadalje, modeliraju vrijednosti, stavove i ponašanja koja će djeca usvojiti, a gledajući svoje omiljene crtiće ili serije djeca iz njih mogu puno toga i naučiti.
Naravno, nije svako izlaganje multimedijskom sadržaju korisno. Stručnjaci su skicirali parametre koje biste trebali uzeti u obzir kako ne biste morali brinuti zato što ste svome djetetu ponovo dopustili da bulji u televizor, a da mu istodobno omogućite normalan rast i razvoj. Osim toga, zabrane nikada nisu dobre.
Prvo pravilo odgovornog roditeljstva kad je riječ o izlaganju djece zaslonima trebalo bi biti: Nema ekrana prije navršene druge godine života. Naime, u ranim fazama života djetetov je mozak izrazito nerazvijen. To je razdoblje kada mozak prolazi važne promjene u volumenu, strukturi i povezanosti neurona. Da bi se te promjene pravilno odvijale i da bi to kritično razvojno razdoblje bilo uspješno, dojenče treba komunicirati sa svojom stvarnom okolinom: kretati se, manipulirati predmetima i, prije svega, komunicirati sa stvarnim ljudima i od njih primati različite stvarne podražaje.
Zasloni ne samo da ometaju obavljanje ovih bitnih aktivnosti time što skraćuju dragocjeno vrijeme koje provodite u interakciji sa svojim djetetom, već mogu izazvati brojne probleme s dugoročnim posljedicama, kao što su problemi s koncentracijom i povećan rizik od simptoma ADHD-a, kašnjenje u kognitivnom razvoju i razvoju vokabulara, povećana impulzivnost i poteškoće s kontrolom nagona, poremećaji spavanja, neprekidna egzaltiranost, poteškoće u razvoju empatije te sposobnosti primanja i razumijevanja neverbalnih signala.
Nakon navršene druge godine, određena audiovizualna zabava može se uključiti u dječju svakodnevnicu, ali uz stroga ograničenja. Primjerice, stručnjaci preporučaju da djecu mlađu od pet godina nipošto ne izlažete ekranima više od sat vremena dnevno. Pritom, upozoravaju, taj sadržaj mora biti edukativan i kvalitetan. Dakle, ne TikTok videa!
Ali nije samo TikTok sa svojim kratkim scenama, brzim izmjenama kadrova i upečatljivim svjetlom i zvukovima opasan za vaše dijete – ima i nekih televizijskih programa za djecu koja upravo korištenjem takvih efekata kod djece izazivaju ovisnost. Ti programi djecu praktički hipnotiziraju potpuno zaokupljajući njihovu pozornost, držeći ih satima zagledane u ekran.
To je posljedica hiperstimulacije osjetila, što izrazito negativno utječe na razvoj djeteta – zarobljavanjem dječje pažnje kroz senzorni korteks, a ne prefrontalni korteks, takvi sadržaji negativno utječu na izvršne funkcije kao što su sposobnost planiranja, donošenja odluka, kratkoročnog pamćenja itd. Dokazano je da je deset minuta izlaganja TV-u dovoljno da se zamijete razlike u učinku odgovarajućeg programa u usporedbi s onim koji to nikako nije.
Ništa manje važno nije ni uzeti u obzir sadržaj dječjih programa, jezik kojim se koriste te vrijednosti koje prenose. Na primjer, bitno je da prenose univerzalno prihvaćene vrijednosti kao što je primjerice važnost obitelji, solidarnosti, poštenja, truda ili poštovanja različitosti. No, također je važno da se u naraciji ne ograničavaju na konkretne radnje likova, već da se stavlja naglasak i na posljedice tih radnji – na taj način djecu učimo vještini predviđanja posljedica i suočavanja s njima.
Za kraj, stručnjaci upozoravaju na važnost zajedničkog gledanja televizije roditelja i djece. Ako ste prisutni, možete započeti razgovor o tome što upravo gledaju i dati im smjernice, postaviti im pitanja i potaknuti ih na kritičko promišljanje. To neće samo učvrstiti vezu među vama, već će vašem djetetu omogućiti bogatije i edukativnije iskustvo gledanja. Naravno, na taj način također ćete biti u prilici na vrijeme ih spriječiti da preuzmu neprikladne obrasce ponašanja ili pogrešne stavove.
