Vaše je dijete opet napravilo scenu u vrtiću? U parkiću je drugom djetetu otelo igračku a onda je dugo neutješno urlalo i plakalo i nikako se nije dalo urazumiti? Što stoji iza takvog ponašanja? Što možete učiniti da ga spriječite ili barem reducirate?
Mnogo je razloga za loše ponašanje male djece, i nije nužno posljedica nečega što roditelj možda čini krivo, već može biti posljedica genetike. Vezu ponašanja i biologije proučavaju mnoge znanosti, među kojima i neuroznanost, disciplina koja se bavi proučavanjem mozga i živčanog sustava. Unutar toga područja je i grana koja se zove kognitivna neuroznanost, zadužena za biološke procese koji su temelj našeg kognitivnog funkcioniranja. Drugim riječima, razmišljanje, pamćenje, način na koji donosimo odluke i, u mnogim slučajevima, kako djelujemo.
vezane vijesti
Dječje tijelo prolazi kontinuirane fizičke transformacije, no nisu sve promjene vidljive – mnoge od njih događaju se u mozgu. A ljudski se mozak razvija odostraga prema naprijed. To znači da se prva aktiviraju područja zadužena za osjetila – okus, miris, dodir i vid – i informacije prolaze kroz njih. Zatim se razvijaju motorička područja odgovorna za pokrete poput hodanja, govora i pisanja. Nadalje, mozak se razvija počevši od desne hemisfere. Ovaj najemotivniji dio mozga odnosi se na pažnju, pamćenje i rasuđivanje. Zbog toga je ponašanje djece snažnije prožeto emocijama nego je to slučaj kod odraslih ljudi.
Kod male djece, prefrontalni korteks je u procesu sazrijevanja. Zapravo, niz istraživanja pokazuje da ovaj dio mozga – zadužen za planiranje, donošenje odluka, modeliranje društvenog ponašanja i kontrole govora i jezika – sazrijeva tek u dobi od 20-25 godina.
Tri su dijela mozga, a djecom upravlja onaj koji je poznat kao najprimitivniji – ili reptilski – mozak. Sastoji se od bazalnih ganglija i neophodan je za kontrolu motoričkih aktivnosti poput vožnje bicikla, sviranja instrumenta ili crtanja. Reptilski mozak najstariji je dio ljudskog mozga a glavni mu je zadatak reagirati na podražaje – on ne misli, već samo reagira na situaciju. Neke od dječjih reakcija usko su povezane s ovim dijelom mozga koji još uvijek sazrijeva.
Zatim, tu je limbički mozak. Ovaj mozak je nešto složeniji. Star je nešto više od 150 milijuna godina i nalazi se iznad reptilskog mozga. Zadužen je za emocije – on kategorizira podražaje ovisno o tome izazivaju li bol ili ugodu. Radost, tuga, gađenje, strah – ovaj je dio mozga izvor raspoloženja i emocija i, budući da pamti proživljeno iskustvo, akumulira sjećanja na njih i time utječe na ponašanje.
Posljednji je dio mozga neokorteks. To je dio mozga koji je najviše evoluirao, a star je samo dva ili tri milijuna godina. Njegova glavna funkcija je upravljanje našim emocionalnim svijetom pomoću kognitivnih vještina. Na primjer, sposobnost koncentracije, pamćenja, izbora ponašanja, samorefleksije i rješavanja problema. Logika i razum potječu iz tog mozga, koji nam između ostalog omogućuje čitanje i planiranje. Budući da se ovaj dio mozga razvija posljednji, to objašnjava zašto djeca ponekad nemaju kontrolu nad svojim emocijama i reakcijama.
