Poremećaji u prehrani jedno su od najopasnijih i, nažalost, najčešćih stanja. No, ne smijemo zaboraviti da anoreksija nije bilo kakav poremećaj i 'bilo koje' psihološko stanje. Štoviše, najnovija istraživanja pokazuju da ova bolest utječe na mozak više od bilo kojeg drugog psihijatrijskog stanja. Ako se ne liječi, može imati izuzetno ozbiljne posljedice.

Anoreksija je kliničko stanje koje znatno utječe na zdravlje pacijenta. Utječe i na članove obitelji, koji su svjedoci tjelesnog propadanja oboljele osobe, gubitka mišićne mase, dehidracije, suhe kože, gubitka kose, nesvjestice i trajnog umora.

Mnogi mladi ljudi koji pate od anoreksije nerado traže pomoć, čemu je često razlog nedostatak svijesti o svim implikacijama ove bolesti kao i toga što postupno tonu u depresivna stanja i iskrivljene predodžbe o sebi. Međutim, ako se anoreksija ne liječi od samoga početka, to može imati ozbiljne trajne posljedice. Primjerice, može promijeniti strukturu mozga.

Riječ je o nedavnome otkriću zahvaljujući detaljnoj studiji koju je provelo Sveučilište u Bathu u Velikoj Britaniji. Taj projekt analizirao je 2000 već postojećih snimaka mozga osoba s anoreksijom i bez nje. Neki od njih bili su u fazi oporavka nakon pridržavanja pravila zdravog načina života. Studija je razotkrila neke izuzetno značajne informacije.

Prvi pokazatelj kakve posljedice anoreksija može imati na mozak koji je ova studija otkrila smanjenje je površine moždane kore, debljine i subkortikalnog volumena. Drugim riječima, smanjenje sive tvari, te gubitak moždanih stanica i veza između njih, što znači manji ukupni volumen mozga. To područje mozga ključno je u distribuciji informacija. Djeluje kao centrala i kao imenik svega što se događa u mozgu: pokreti, pamćenje, emocije, komunikacija, donošenje odluka itd.

Dakle, sada znamo da anoreksija može promijeniti strukturu mozga. Ali zašto se to događa? I, što je još važnije, je li nepovratno?

Gladovanje uzrokuje da tijelo hitno uzima hranjive tvari iz mišića, pa čak i srca. Ako osoba dulje vrijeme pati od anoreksije, neuroni sive tvari postupno se raspadaju. Znamo da depresija, opsesivno-kompulzivni poremećaj, stres i shizofrenija utječu na različite regije mozga. Međutim, ovo otkriće naglašava ozbiljnost poremećaja prehrane. Razlog smanjenja sive tvari leži u indeksu tjelesne mase (BMI). Zapravo, visoka pothranjenost mijenja pacijentovu neurobiologiju, slabeći je polako i progresivno.

Spoznaja da anoreksija može promijeniti strukturu mozga je alarmantna. Također je neočekivano i saznanje da može imati kronične posljedice na zdravlje, poput problema s bubrezima, kostima ili srcem. U svim slučajevima presudno je poremećaj tretirati u ranim stadijima - znanstvenici su otkrili da, kako pacijent napreduje kroz terapiju i oporavak, dolazi do obnove strukture mozga. Dakle, ne samo da je moguće izbjeći promjene koje se dugoročno odražavaju na zdravlje, nego je moguće i poništiti nastala oštećenja mozga i siva tvar može obnoviti svoju izvornu gustoću.

Do remisije anoreksije dolazi samo ako oboljeli poduzme multidisciplinarni program liječenja. U ovim planovima kombiniraju se nutricionistički aspekt, psihološka terapija (individualna i grupna) i medicinska njega. Često je također potrebno propisati antidepresive ili antipsihotike. Ipak, svaki je slučaj jedinstven i zahtijeva personaliziranu pozornost.

Važno je imati na umu da anoreksija ne uključuje samo probleme s prehranom. To je stanje u kojem se oboljeli bori s problemima samopoštovanja, postavljanja pred sebe previsokih zahtjeva, tjeskobe i stresa. Nadalje, pacijent s poremećajem u prehrani ne priznaje uvijek da ima problem, zbog čega je podrška okoline, bez osuđivanja, ključna.