Do prije samo pola stoljeća jedinci su bili prava rijetkost. Većina obitelji imala je više od jednog djeteta – čak se činilo da nema ni previše smisla graditi obitelj i imati samo jedno dijete.
Ekonomski razvitak i društvene promjene, osobito one koje se tiču uloge žena, dovele su do toga da taj trend posljednjih desetljeća mijenja smjer – dok su jedinci nekada bili iznimka, sada su postali gotovo pravilo. Dapače, procjenjuje se da 40 posto globalnih kućanstava danas čine obitelji sa samo jednim djetetom.
vezane vijesti
Isto tako, pokazuje se da, što su roditelji na višoj kulturnoj i društvenoj razini, to imaju manji broj djece. Zbog toga su jedinci u prednosti u odnosu na svoje prijatelje i vršnjake koji to nisu, jer uživaju veće blagodati i imaju stabilniji socioekonomski položaj.
No, upravo zbog svega toga postoje i brojne predrasude prema jedincima. U kojoj su mjeri ti stereotipi utemeljeni?
Prema studiji koju je proveo University of China, objavljenoj u časopisu Brain Imaging and Behavior, kod jedinaca se mozak razvija drugačije nego kod djece koja imaju braću i sestre. Istraživanje je obuhvatilo 303 učenika, od čega su njih 170 bili jedinci.
Svi su bili podvrgnuti psihološkim i psihotehničkim testovima, kao i magnetskoj rezonanci mozga. Pokazalo se da jedinci imaju više sive tvari u tjemenom režnju. To se povezuje s većom mentalnom agilnošću, boljim planiranjem i višom jezičnom sposobnošću.
Također se čini da ova djeca pokazuju više kreativnosti i mašte. S druge strane, ovisnija su i imaju slabije društvene vještine od djece koja su odrasla s braćom i sestrama.
Studija sugerira da djeca koja odrastaju sama, te stoga nemaju prirodne drugove za igru, moraju biti maštovitija i aktivnija u igri, što pak utječe na razvoj njihove kreativnosti. Također, budući da manje komuniciraju s drugom djecom a više s odraslima, to im vjerojatno omogućuje prednost u razvoju vokabulara.
Prije nekoliko desetljeća, jedinci su čak doživljavani i kao problem: postojalo je opće uvjerenje da su jedinci razmaženi i stoga lošije odgojeni, i da se zato teže prilagođavaju, primjerice školskoj disciplini. No, u međuvremenu su mnoge studije pokazale da je ta percepcija posve pogrešna: jedinci su svakako drugačiji od djece koja imaju braću i/ili sestre – stvar je samo u tome da se oni ne uklapaju u stereotip.
Dapače, jedna je studija 2017. godine pokazala da su jedinci u pravilu inteligentniji i da imaju bolje odnose s roditeljima nego djeca koja nisu jedinci. Ista je studija također utvrdila da ta djeca više nalikuju svojim roditeljima od one koja odrastaju u obitelji s mnogo djece. To je zato što je interakcija intenzivnija i fokusiranija – ova djeca nemaju moguće modele koje bi im mogli ponuditi braća i sestre, već samo one koje im nude roditelji. Stoga je identifikacija izravnija.
Realno, da su jedinci doista problematični sami po sebi, ne bi toliki broj njih odrastao u slavne i uspješne osobe. Leonardo Da Vinci, Albert Einstein, Jean-Paul Sartre, Marilyn Monroe, Al Pacino, Brooke Shields, Leonardo DiCaprio, Robert De Niro, Alicia Keys – redom jedinci, da navedemo samo neke. Od 23 prva astronauta poslana u svemir, njih 20 bili su jedinci!
Naravno, mnoge poznate i važne ličnosti koje su se na ovaj ili onaj način upisale u povijest ili se još uvijek upisuju dolaze iz obitelji s više djece – zapravo ne postoji značajna razlika između obitelji sa samo jednim djetetom i onih s više njih. Sve nas oblikuju genetika, roditeljski pristup i osobna iskustva.
