Oduvijek se kao opis enormne veličine Kineskog zida govorilo da je to jedina građevina izgrađena ljudskom rukom koja se može vidjeti iz svemira. Ta osobina veličanstvenog zdanja jednostavno je općeprihvaćena i bez naročitih provjera, otprilike kao brački kamen ugrađen u Bijelu kuću. No, je li to uopće istina, i postoji li ijedna građevina na Zemlji vidljiva iz svemira?
Za početak, treba definirati svemir, odnosno granicu na kojoj se nebo iznad nas može početi nazivati svemirom. Općenito je prihvaćeno da se ta granica nalazi na 100 kilometara iznad Zemlje, na takozvanoj Karmanovoj liniji gdje prestaje atmosfera, zamišljenoj crti nazvanoj po fizičaru Theodoru von Kármánu.
Kad tako odredimo polaznu točku, treba odmah ustvrditi: postoji solidan broj građevina koje je izgradio čovjek koje su vidljive s Karmanove crte. No, neke od njih vjerojatno ne bi bile prve koji bi vam pale na pamet. Među njima su, recimo, piramide u Gizi, velika brana Tri klisure u Kini, umjetni otoci pred Dubaijem, američki površinski rudnik u kanjonu Bingham, o velikim gradovima da ne govorimo. Kineski zid? Zapravo, njega je najteže vidjeti, premda je snimljen s Međunarodne svemirske stanice.
Zanimljiv je primjer golemi rudnik Bingham, koji ne samo da je vidljiv s Karmanove linije, nego su ga snimili članovi posade jednog od Space Shuttlea koji je kružio orbitom na visini između 305 i 530 kilometara iznad Zemlje. Najveća hidroelektrana na svijetu, brana Tri klisure koja premošćuje rijeku Jangce, visoka 185 metara i dva kilometra duga, također je snimljena. Isto je i s Palm Jumeirah pred Dubaijem, kojega se može uočiti s Karmanove linije, a uz pomoć 800-milimetarskog objektiva taj umjetni otok jasno je snimljen s Međunarodne svemirske stanice, s visine od 400 kilometara. Ima neke simbolike u tome, jer je pijesak i nasipan u obliku palme uz pomoć svemirske tehnologije - bageri su bili upravljani uz pomoć satelitske navigacije da bi iskrcali teret na pravom mjestu.
Slično je i s velikim egipatskim piramidama. Jasno su snimljene jakim objektivima s ISS-a, no bivši zapovjednik postaje Leroy Chiao tvrdi da ih je vidio i golim okom iz orbite. Njegov kolega Chris Hadfield kaže da je na isti način - uz pravo svjetlo i vremenske uvjete - moguće vidjeti i velike ceste, posebno one prometnije i one koje prolaze pustim krajevima poput pustinja.
Vratimo se načas Kineskom zidu. Svi koji su letjeli u svemir potvrdili su da se ta građevina ne može vidjeti golim okom, ni s Karmanove linije ni iz postaje u orbiti. Razlog je jednostavan: zid je preuzak da bi bio vidljiv s te visine, a uz to prati konfiguraciju terena i slične je boje kao okolno zemljište. No, spomenuti Leroy Chiao uspio ga je snimiti, ali i on je potvrdio da je građevinu uočio tek kad je uvećao snimljenu fotografiju. I tako ode još jedan široko rasprostranjeni mit.
Kako bilo, Zemlja ima što ponuditi gledateljima iz svemira, uključujući i vrlo uočljive velike gradove. Naravno, tu su i prirodne znamenitosti. Pojedini astronauti koji su boravili na ISS-u kažu, recimo, da ih malo toga može oboriti s nogu kao samo naizgled jednolična Sahara, koja je pri svakom prolasku drukčija.