Prvi i osnovni je taj što je tenis još uvijek najpopularniji individualni sport na našem planetu. Nekako je logično da sportaši najpopularnijeg momčadskog sporta odabiru upravo najpopularniji individualni sport. Česta klauzula u ugovorima profesionalnih nogometaša zabrana je bavljenja drugim sportovima zbog mogućih ozljeda, jer svaki sport sa sobom nosi svoje rizike. Upravo zbog toga (kao i zbog pretrpanosti rasporeda) nogometaši koriste kratke ljetne stanke kako bi uzeli reket u ruke i u nekoliko tjedana nadoknadili cjelogodišnju apstinenciju od 'bijelog sporta'. No, ozbiljnije se tenisom obično počinju baviti tek nakon što definitivno 'objese kopačke o klin'.

Ono što zadivljuje jest da u relativno kratkom vremenu nogometaši preskaču teniske stepenice i postaju ozbiljni rekreativni igrači. Mario Mandžukić je za samo nekoliko mjeseci postao nezgodan suparnik na terenu i namučit će rekreativce ozbiljnog pedigrea, a još nije niti blizu svojeg vrhunca. Još se uvijek prepričavaju mečevi Zvone Bobana i Gorana Ivaniševića (Ivanišević je ipak imao nekoliko hendikepa poput prava samo na jedan servis i backhand je smio igrati samo slice, a Boban je dobio i određenu rezultatsku prednost). Igor Musa je idealan za klađenje, kada ga vidite na zagrijavanju obično biste novce stavili na protivnika, a malo je onih koji ga danas mogu dobiti na crvenoj zemlji i jedan je od najboljih rekreativaca u Hercegovini. Arijan Ademi je za vrijeme suspenzije svoju fizičku formu održavao gotovo svakodnevnim igranjem tenisa.

Nogometaši (iako dio njih u 'mirovini') imaju izvanserijske fizičke sposobnosti. Svima njima su noge u početku najbolji aduti, što je u tenisu puno važnije nego se općenito misli. Hvatanje loptice je osnovni cilj, ali do nje treba doći dovoljno brzo da se pravilno postavite. Upravo je to tajna kojom je Novak Đoković postao jedan od najboljih tenisača svih vremena: do loptice dolazi stotinku brže nego ostali igrači i tako uvijek ima savršeni balans u udarcu. Nogometaši imaju također i izdržljivost, ali i sportsku inteligenciju, bez koje ne možete biti vrhunski nogometaš. U tenisu u sekundi morate odlučiti gdje ćete odigrati lopticu, a takve presudne odluke bivši i sadašnji profesionalni nogometaši jednostavno imaju u sebi. Profesionalni nogometaši nose u svom sportskom koferu i natjecateljski duh i realno mrze gubiti. Uz to imaju disciplinu treniranja, upornost, a i dovoljno slobodnog vremena, pa uspjeh ne može izostati.

Analiza igre također pokazuje kako većina nogometaša u početku ima bolji backhand od forehanda. Teško je razumjeti razlog, ali prema stručnjacima backhand je zapravo prirodniji udarac i možda stoga ga nogometaši lakše usvajaju. Možemo navesti nekoliko primjera nogometaša 'bekendaša' poput Zvonimira Bobana (koji je doslovno s tim udarcem radio što je htio), Zorana Mamića, Hrvoja Čale, Igora Cvitanovića ili Igora Muse.

Medijskoj pažnji prema ulasku nogometaša u svijet tenisa pridonio je humanitarni turnir Gem-set- Hrvatska! u organizaciji zaklade Marina Čilića. Mario Mandžukić, Luka Modrić, Dejan Lovren, Ivan Klasnić, Ivan Perišić, Mateo Kovačić, Ante Rebić... samo su neka od imena koji su nastupili u Zagrebu 2019. godine i prošle godine u Petrinji. Upravo te prijateljske veze nogometaša i tenisača dodatni su razlog zašto se kopačke zamjenjuju reketima.

Sadašnji ili bivši profesionalni nogometaši pomalo, ali sigurno ovladavaju teniskim terenima diljem Hrvatske. Postoji vjerojatno i neki njihov interni izazov i prestiž tko će biti kralj 'bijelog sporta'. Put su krčili nešto stariji nogometaši poput Velimira Zajeca, Branka Tucaka, Milivoja Bračuna ili Ivana Cvjetkovića da bi štafetu preuzeli legendarni Vatreni, već spomenuti Boban, ali i Igor Štimac, Robert Jarni, a sada im se polako pridružuju srebrni iz Moskve, te drugi vrhunski nogometaši poput Nike Kranjčara ili Igora Bišćana. Ima li bolje promocije za tenis?