Vjerojatno ste čuli da je najveća životinja na svijetu plavetni kit. Dugačak oko 30 metara i prosječne težine oko 120 tona, plavetni ili plavi kit apsolutni je rekorder ne samo među sisavcima nego vjerojatno i najveća životinja u povijesti planeta. Jezik mu je težine odrasloga slona, srce veličine automobila, a krvne su mu žile toliko široke da bismo u njima mogli plivati!
A sad zamislite životinju od koje je plavetni kit 50 milijuna puta teži. To je šišmiš bumbar, u prosjeku dugačak između 29 i 33 milimetra, težak samo dva grama, i on je najmanji poznati sisavac na zemlji.
vezane vijesti
Naš je svijet dom za preko 1200 vrsta šišmiša, no najmanji među njima živi samo na nekoliko mjesta. Službeno ime mu je Kitti's hog-nosed bat (Kittijev šišmiš svinjskog nosa), nazvan je po tajlandskom biologu Kittiju Thonglongyi koji ga je prvi otkrio 1973. godine. Šišmiš bumbar živi samo u zapadnom Tajlandu, gdje su mu staništa pronađena u 44 vapnenačke špilje, te Mjanmaru, gdje je poznato da nastanjuje pet špilja.
Ovaj je šišmiš toliko malen da se može udobno smjestiti na ljudski prst prosječne veličine. Potpuno bezopasna životinjica, živi daleko od ulaza u špilju u kolonijama od 10 do 100 jedinki, a iz onoga što se zna o njegovu ponašanju, čini se da je šišmiš bumbar prilično lijen jer izlazi samo dva puta dnevno – pola sata navečer i 20 minuta u zoru, kada traži kukce kojima se hrani. Prehrana mu se uglavnom sastoji od muha i paukova, koje hvata fascinantnim manevrom, i jede u letu.
Populacija Craseonycteris thonglongyai, kako mu je latinsko ime, vrlo je mala i vrlo se sporo razmnožava. Ženke rađaju samo jednom godišnje, i to u travnju. Tek rođeno mladunče dugo će vremena ostati prilijepljeno za majčin trbuh – treba proći dosta vremena prije nego su krila super sićušnog šišmiša dovoljno razvijena za let.
Spora reprodukcija može postati prijetnja za budućnost ove vrste – naime, šišmiš bumbar popularna je turistička atrakcija, zbog čega je ova minijaturna vrsta sisavca ugrožena i prijeti joj izumiranje. Najmanjoj životinji na svijetu potrebni su vrlo specifični uvjeti mikrostaništa – žive u špiljama u blizini rijeka, a zbog turista su mnoge špilje uništene. Također, meta su i kolekcionara, a potencijalnu opasnost predstavljaju i sječa šuma i izgradnja infrastrukture, što remeti ekoravnotežu.
Međutim, budući da su mnoge špilje u kojima ova vrsta obitava teško dostupne, teško je procijeniti kolika joj je ukupna populacija.
Ako poželite uživo vidjeti ovog malca, najsigurnije je da odaberete posjet nekoj od vapnenačkih špilja na rijeci Khwae Noi u provinciji Kanchanaburi na jugozapadu Tajlanda.
A ako vam je to ipak malo predaleko, možete pokušati okušati sreću s najmanjim sisavcem na svijetu koji ne leti — etruščanskom rovkom, koja osim u dijelovima južne Azije i sjeverne Afrike živi i na jugu Europe. Ovaj mališan nešto je veći od šišmiša bumbara: dugačak je četiri centimetra, a težak 1,8 grama. Budući da ima vrlo brz metabolizam, etruščanska rovka ima ogroman apetit: svakodnevno sa svojih 30 zuba prožvače i pojede gotovo dvostruku svoju težinu. Uglavnom se hrani kukcima, najviše voli skakavce, ali na jelovniku su joj i gliste i ličinke, a ponekad se hrani i mladim gušterima, vodozemcima i glodavcima.
Rovke su nervozne i gotovo uvijek u pokretu – srce im kuca do 1511 otkucaja u minuti, ili otprilike 25 otkucaja u sekundi. Zato izgledaju kao da su dan počele s pet šalica kave!
