Svake godine milijuni turista hrle u toskanski grad Pisu, privučeni tamošnjim kosim tornjem koji već stoljećima prkosi gravitaciji. Nad tom građevinom, međutim, vječno visi uvijek isto pitanje: koliko će još ta atrakcija stajati? Najnovija mjerenja ohrabruju.
Priča o tornju mahom je poznata. Izgradnja na katedralnog trgu u Pisi počela je 1173., i trajala je puna dva stoljeća. Već nakon prvih nekoliko katova primijetilo se naginjanje izazvano mekim i vlažnim zemljištem. Greška se pokušala ispraviti graditeljskom kreativnošću, pa su sljedeće katove krenuli 'savijati' u drugom smjeru. Jedino što su postigli je još veće naginjanje, i danas već slavni izgled tornja koji kao da vijuga uvis.
vezane vijesti
Kad je 60 metara visoki toranj dovršen 1370., bio je nagnut za 1,6 stupnjeva, da bi kroz stoljeća dosegnuo jako zabrinjavajućih 5,5 stupnjeva. Talijanska vlada je 1990. krenula u akciju za spas tornja, ali su stručnjaci dobili jasan zadatak: zaustaviti naginjanje, ali ne i eliminaciju nagnutosti koja toranj čini jednom od najprivlačnijih turističkih atrakcija na svijetu. Zaključili su da je toranj jedan od simbola Italije, i dio nacionalne kulture baš takav kakav jest.
Prvo su ubrizgali skoro 600 tona olova u temelje na sjevernoj strani, nadajući se da će time kompenzirati tonuću južnu stranu. No, naginjanje nije zaustavljeno, čak ni nakon dodavanja još 300 tona, zajedno sa 'sidrenjem' na sjevernoj strani. Potom su pokušali s potkopavanjem, bušenjem i ugradnjom cijevi u tlo sa sjeverne strane temelja. Kako je zemlja uklonjena, cijela građevina se počela polako zakretati prema sjeveru. Ovi napori smanjili su nagnutost i zadržali je na pet stupnjeva. Taj se uspjeh slavio riječima da je vrijeme vraćeno za 200 godina. Možda će se jednoga dana, možda i za koju stotinu godina, toranj opet nagnuti do ranijih vrijednosti, no u međuvremenu - kažu talijanski stručnjaci - toranj je siguran.
Prvo, dugotrajna gradnja dala je građevini vremena da se utvrdi u nestabilnom zemljištu. Dalje, zbog toga što je baza tornja šira od stupovima ukrašene gornje polovice težište je bliže tlu i stabilnije. Zbog toga se toranj dobro 'ponašao' i u potresima zbog smanjenih vibracija na mekom tlu.
Novi zahvati na tornju nisu predviđeni, no toranj je pod stalnom prismotrom, s kontinuiranim mjerenjem faktora poput trešnje ili podzemnih voda.
A turisti će i dalje dolaziti, željni velike i popularne priče o jednoj takvoj ikoničkoj građevini. Graditelji tornja sigurno su bili u očaju kad su shvatili da njihovo remek-djelo ne raste kako bi trebalo, nego se naginje onako kako nisu željeli. Bilo bi zanimljivo preseliti ih kroz vrijeme i omogućiti im da se uvjere kako je njihov golemi promašaj postao atrakcija kojoj se dive milijuni. Možda bi se i oni slikali onako kako to obično rade turisti, praveći se da guraju padajuću građevinu.
