Riječ je o progresivnom neurodegenerativnom poremećaju središnjeg živčanog sustava koji uzrokuje oštećenje i naknadnu degeneraciju neurona koji se nalaze u području mozga poznatome kao crna tvar ili substantia nigra, koja proizvodi dopamin, kemijsku tvar koja omogućuje ljudima da se kreću normalno i precizno.

Učestalost Parkinsonove bolesti značajno raste s godinama, no ponekad može početi i znatno ranije – čak između pet i 10 posto oboljelih već i prije pedesete godine života ima prve simptome. Tome mogu pridonijeti mutacije specifičnih gena – u literaturi je opisana veza parkinsonizma s promjenama na kromosomima: na šestom kromosomu lociran je gen 6q25-q27 koji je nazvan Parkin.

Isto tako, mnogobrojna su istraživanja pokazala da se ova bolest u nekim obiteljima pojavljuje kroz generacije – ako imate jednog ili više bliskih rođaka koji pate od Parkinsonove bolesti, veća je šansa da ćete i vi oboljeti – procjenjuje se da između 15 i 25 posto ljudi s Parkinsonom imaju rođaka s Parkinsonom. Naprotiv, ukoliko nemate Parkinsona u obiteljskoj anamnezi, rizik da će se kod vas razviti ova bolesti iznosi 2 do 5 posto.

Kada razmišljamo o nekome s Parkinsonovom bolešću, uglavnom vizualiziramo osobu s drhtavim rukama koja hoda vrlo sporo, lagano savijenih leđa, pomalo ukočenih pokreta. Ta slika doista nije daleko od stvarnosti. Kada mozak nema dovoljno dopamina, on pogrešno prenosi signale koji tijelu govore kako da se kreće. Tipični motorički simptomi bolesti javljaju se postupno.

Ne postoji siguran i objektivan test za potvrdu dijagnoze Parkinsonove bolesti, već se u tom smislu oslanja na postojanje tipične kliničke slike. Klinička praksa pokazuje da se često događa da oboljeli i njihova okolina dugo vremena ne obraćaju pažnju na simptome kao što su tremor i usporenost kretnji, misleći da se radi o normalnom procesu starenja.

Međutim, drhtanje, ukočenost i sporo hodanje nisu jedini simptomi Parkinsonove bolesti. Naime, budući da Parkinsonova bolest utječe i na druge neurone, zbog čega pate i drugi neurotransmiteri kao što su serotonin, noradrenalin i acetilkolin, uz motoričke simptome, postoji i širok raspon nemotoričkih simptoma ove bolesti. Ti nemotorički simptomi tiču se kognitivnih, bihevioralnih i emocionalnih promjena koje također ometaju svakodnevni život oboljeloga.

Nije neuobičajeno da se i motorički i nemotorički simptomi tipični za Parkinsonovu bolest očituju i kod vrlo mladih ljudi. Iako je bolest češća kod starijih ljudi, nije ograničena samo na njih. U vrlo rijetkim slučajevima, simptomi Parkinsonove bolesti mogu se pojaviti kod osoba mlađih od 20 godina. To je poznato kao juvenilni parkinsonizam i najčešće je nasljedan.

U slučaju juvenilne Parkinsonove bolesti, nemotorički simptomi mogu biti najmanje tipični i češći su kod ljudi mlađih od 20 godina starosti. Budući da se ti simptomi ne pripisuju isključivo Parkinsonu, može se dogoditi da druga zdravstvena stanja s istim simptomima kompliciraju pravovremeno postavljanje dijagnoze.

Od iznimne je važnosti osvijestiti o kojim je simptomima riječ, kako bi se što prije zatražila liječnička pomoć i što ranije utjecalo na unaprjeđenje kvalitete života oboljeloga.

Sedam znakova ranog početka Parkinsonove bolesti

Postoji niz simptoma koji nas mogu upozoriti na rani početak Parkinsonove bolesti. Ima ih više, no usredotočit ćemo se na ovih sedam:

• Poremećaji spavanja. Najčešći poremećaji su nesanica (poteškoće sa spavanjem), sindrom nemirnih nogu i poremećaj ponašanja u REM fazi spavanja.

• Depresija. Ovo je jedan od prvih simptoma koji se pojavljuju i zapravo se smatra ranim pokazateljem bolesti.

• Ostale promjene raspoloženja. Uz simptome depresivnosti, vrlo se često pojavljuju i anksioznost te apatija.

• Kognitivne promjene. Mnogi ljudi s ranim početkom Parkinsonove bolesti obično nalaze da nisu u stanju raditi više od jedne stvari odjednom. Slabiji rezultati u izvršavanju zadataka, sporija brzina razmišljanja, problemi s pozornošću i koncentracijom, problemi s pamćenjem i demencija, redom su simptomi ranog početka Parkinsonove bolesti.

• Tremor. Iako obično počinje u rukama, tremor ponekad počinje i u čeljusti ili na stopalima. Najkarakterističnije za ovu vrstu tremora je da se javlja u stanju mirovanja.

• Bradikinezija. Riječ je o postupnom usporavanju složenih spontanih pokreta tijela i govora. Opće kretanje jednostavno se usporava. Ovo je jedan od simptoma koji najviše onesposobljava i frustrira oboljele.

• Umor. Kod ranog početka Parkinsonove bolesti, pacijent se neprekidno osjeća umornim iako se uopće ne napreže.