U tramvaju, na predavanju, ili naprosto dok hodate ulicom, odjednom imate snažan osjećaj da vas netko pozorno promatra? Zapravo, bulji u vas. Prvo što pomislite jest – zašto me ta osoba fiksira? Sigurno ste se nekad i sami uhvatili kako buljite u nekoga koga ne poznajete, makar se ta osoba ničim ne ističe, niti je što učinila da privuče vašu pozornost. Zašto?
U potrazi za odgovorom na to pitanje, skupina znanstvenika Sveučilišta u Londonu provela je istraživanje u kojem su pratili pokrete očiju ljudi dok gledaju druge ljude. Ključni zaključak je da ono što pratimo kad pozorno zurimo u nekoga jest neverbalni jezik te osobe. Drugim riječima, na taj način nastojimo dobiti što više informacija o njoj. Naime, neverbalna komunikacija našeg tijela, osobito lica i očiju, bogat su izvor informacija o nama.
A zašto bi nekog slučajnog prolaznika zanimalo kakvi smo mi? Odgovor je također jednostavan: jer na taj način učimo. Promatranje drugih glavni je način na koji učimo. Drugim riječima, znatiželja ove vrste naprosto je evolucijski uvjetovana.
Neobično je to što možemo postati svjesni buljenja i prije nego što ga doista vidimo: i ne podižući pogled, odjednom ste sigurni da vas netko gleda, okrenete glavu i, da, netko vas doista promatra. Opustite se, nemate šesto čulo. Objašnjenje ponovno leži u evoluciji.
Dva su aspekta ljudske evolucije koja su pridonijela sposobnosti brzog detektiranja da nas netko gleda. Jedan je fizionomija ljudskog oka. Za razliku od većine životinja, ljudsko oko ima jako veliku bjeloočnicu – to nam omogućuje da bolje razlikujemo smjer pogleda drugih ljudi na temelju položaja njihovih zjenica. Stoga čak i na velikim udaljenostima možemo pouzdano uočiti kad netko gleda u nas. Zahvaljujući perifernom vidu, pak, možemo to uočiti i da toga nismo izravno svjesni, što je posljedica evolucijske prilagodbe u slučaju moguće prijetnje.
Uspostavljanje kontakta očima oduvijek nam je jako bitno, on je ključan izvor informacija o namjerama, ukusima i emocijama drugih ljudi. U tom smislu ono je najsnažniji neverbalni društveni signal kojim raspolaže ljudsko biće. Zbog toga je naš mozak neprekidno u stanju pripravnosti da primijeti poglede drugih ljudi.
Tako da kad sljedeći put primijetite da netko bulji u vas, sjetite se da je vjerojatno samo znatiželjan, a vi dovoljno zanimljivi da privučete takvu vrstu nečije pozornosti.