Ponekad se iza nekog pseudonima krije i neki iznimno popularni i uspješni autor ili autorica. Recimo, jeste li čuli za Richarda Bachmana? To je alter ego Stephena Kinga, a za njega ste sigurno čuli. Ili pak Robert Galbraith, relativno uspješan pisac krimića? Iza tog imena krije se ni manje ni više nego J.K. Rowling, žena koja je zaradila milijarde stvorivši Harryja Pottera i čarobnjački svijet u Hogwartsu.

Razni su razlozi koji nekoga navedu da svoja djela potpisuje drugim imenom. Ponekad su pseudonimi štit od kritika, ponekad im to daje slobodu da se posvete žanru kojim se inače ne bi bavili. Zna se dogoditi da se pseudonimom odaje počast uzorima, a bogami ima i marketinških razloga, recimo da se stvori fama oko nečijeg stvarnog identiteta.

Kako bilo, neki od tih pseudonima postali su važne literarne činjenice, mi vam donosimo nekoliko koji su u rangu najzanimljivijih, zajedno s razlozima zašto su izabrani.

Mark Twain

Rođen 1835. kao Samuel Langhorne Clemens, Mark Twain je svojim pustolovinama, pisanjem i duhovitom društvenom kritikom istinska institucija (ne samo) američke književnosti. Na njegovim Tomu Sawyeru i Huckleberryju Finnu odrasle su generacije širom svijeta, teško je naći nekoga tko se nije zamišljao u avanturama te dvojice dječaka na Mississippiju. U svom životu Twain je bio i štošta drugo, od novinara preko izumitelja i poduzetnika do riječnog peljara, od malena je bio naučen na rad u obitelji koja se borila za egzistenciju nakon očeve smrti, zbog čega nikad nije stekao naročito formalno obrazovanje. Za njegova kasnija djela vrlo je važno i odrastanje u gradiću Hannibalu uz Mississippi, u koji su redovito stizali parobrodi i donosili živost, ali i kriminal kao nuspojavu. Ime Mark Twain uzeo je kad se preselio na zapad SAD-a, gdje je počeo pisati za novine pod tim pseudonimom koji je zapravo oznaka za vodostaj od 12 stopa, što je naučio radeći kao peljar. Nakon toga njegov život okrenuo se prema pisanju, a ostalo je, kako se obično kaže, povijest.

Ayn Rand

Ayn Rand je pseudonim Alisse Zinovievne Rosenbaum, kojim se ova emigrantica iz Sovjetskog Saveza počela služiti 1926. kad je stigla u SAD. Kako je govorila, 'Ayn' je bilo inspirirano imenom finske književnice koju nikad nije željela preciznije imenovati, a 'Rand' je skraćeno od njezinog pravog prezimena Rosenbaum.

Književnu slavu donijeli su joj romani 'Izvorište' (1943) i 'Atlant je slegnuo ramenima' (1957), no najpoznatija je po svojem filozofskom učenju koje je nazvala objektivizam. Za nju je uspjeh posljedica isključivo individualnih sposobnosti, koje svoj puni zamah mogu dobiti samo oslanjanjem na samoga sebe, pa i sebičnošću, bez altruizma i zajednice. Nije ni čudo što je tim idejama postala guru libertarijanaca krajem 20. stoljeća za koje društvo postoji samo da bi ispunjavalo njihove potrebe, bez previše obaziranja na druge.

George Orwell

Dok se tada niti tridesetogodišnji Eric Arthur Blair pripremao objaviti svoju prvu knjigu 'Down and Out in Paris and London' (1933), pisao je za časopis New Adelphi i počeo koristiti pseudonim George Orwell. Priča kaže da se za novo ime odlučio kako ne bi obitelj izložio sramoti jer je putujući živio u siromaštvu, doslovno bijedi. Kasnije, posebno nakon romana 'Životinjska farma' i '1984' više nitko nije znao za Erica Arthura Blaira, ali za Georgea Orwella znaju svi.

Inače, za uvjerenog ljevičara koji se i u Španjolskom građanskom ratu borio uz katalonske anarhiste i tamo bio ranjen i koji je cijeli život prezirao imperijalizam zemlje iz koje dolazi, doista je neobično kako je složio pseudonim, pokazujući očitu sklonost engleskoj tradiciji i prirodi. Naime, George je koristio zbog svetog Jurja, zaštitnika Engleske, a prezime Orwell dolazi od istoimene rijeke koju je Blair volio posjećivati i tamo jedriti.

Joseph Conrad

Neki pseudonimi znaju izazvati i iznimno negativne reakcije. To se dogodilo Poljaku Józefu Teodoru Konradu Korzeniowskom, rođenom na teritoriju današnje Ukrajine. Kad je nakon mornarse karijere i selidbe u Veliku Britaniju počeo pisati i objavljivati krajem 19. stoljeća, koristio je angliciziranu verziju svog imena, Joseph Conrad. Poljska intelektualna scena bila je zgrožena, smatrajući da je autor 'Nostroma', 'Srca tame' i drugih knjiga pokazao veliki nedostatak poštovanja za kulturu i naciju iz koje dolazi. Nije im ništa značilo to što je postao britanski državljanin i što je pisao na engleskom. Korzeniowski je imao pametan odgovor preosjetljivim nacionalistima: 'Široko je poznato da ja jesam Poljak, i da su Józef i Konrad imena kojima sam kršten, a pretvorio sam ih u ime i prezime da se jezici stranaca ne bi saplitali preko mog pravog prezimena. Ne mislim da sam nelojalan prema svjoj zemlji time što sam pokazao Englezima da jedan gospodin iz Ukrajine može biti jednako dobar mornar kao oni, i da im ima što za reći na njihovom jeziku'.

Lewis Carroll

Profesor matematike na Oxfordu Charles Lutwidge Dodgson bio je, kažu, toliko skroman da je kroz svoju paralelnu karijeru spisatelja želio svoj osobni život držati toliko skrivenim da je izabrao pseudonim pod kojim je potpisivao svoje radove, recimo 'Alisu u zemlji čuda'. U tome je išao toliko daleko da je odbijao primiti brojna pisma koja su obožavatelji slali svom omiljenom piscu Lewisu Carrollu na Oxford.

Do toga imena, kojim se prvi put poslužio 1856., Dodgson je došao prilično zaobilaznim putem. Prvo je svoje pravo ime, Charles Lutwidge latinizirao u Carolus Ludovicus, a potom 'preveo' na engleski i zamijenio redoslijed tako dobio Lewis Carroll. Konačnu odluku prepustio je svom izdavaču, kojem je poslao popis potencijalnih umjetničkih imena, a ovaj izabrao ovo koje je ušlo u povijest dječje književnosti.

Pablo Neruda

Pjesnik, diplomat i čileanski političar Pablo Neruda općenito je prihvaćen kao jedna od najvažnijih figura lationameričke literature 20. stoljeća. Rođen je kao Ricardo Eliecer Neftalí Reyes Basoalto, i od ranog djetinjstva bio je zaluđen književnošću, no njegov otac nikad nije prihvatio tu ljubav svoga sina. Kad je počeo objavljivati svoju poeziju, trebalo mu je ime kako ga otac ne bi uhvatio u 'prijestupu'. Stoga se nazvao Pablo Neruda kako bi odao počast češkom pjesniku Janu Nerudi. Veliki čileanski pjesnik kasnije je i službeno promijenio ime u Pablo Neruda.

Tristan Tzara

Avangardni pjesnik i umjetnik (usput i novinar, skladatelj, kritičar, filmski i kazališni redatelj...), osnivač dadaizma Tristan Tzara rodio se kao Samuel Rosenstock. Bio je potomak rumunjske židovske obitelji, a njegove antiburžoaske ideje kojima se proslavio u Francuskoj dovele su do oštrih sukoba s ostatkom obitelji, posebno s ocem koji ga je i službeno razvlastio. Kako je sam Tzara kasnije pisao, bio je 'mrtav za oca'. Da bi na svaki način raskinuo s dotadašnjim životom odlučio je promijeniti ime, i izabrao ono koje je velikim slovima zapisano u povijesti umjetnosti. Mnogo je teorija zašto je izabrao Tristan Tzara, po nekim je to zbog hebrejske riječi Ttzara’at koja znači 'protjeran iz zajednice'.

Elena Ferrante

Svakako treba spomenuti jedan od najvećih književnih fenomena posljednjih desetljeća, tajnu zvanu Elena Ferrante. Naime, nitko u imalo široj javnosti ne zna tko je osoba koja je napisala 'Genijalnu prijateljicu' i cijelu seriju romana o Napulju koja je uslijedila. Identitet autora ili autorice skriven iza ovog imena godinama je predmet spekulacija. Jedna od teorija kaže da je Ferrante zapravo Marcella Marmo, profesorica povijesti na napuljskom sveučilištu. Drugi kažu da je u pitanju muškarac, često se spominje ime Marcello Frixione, potom napuljska esejistica Anita Raja i mnogi drugi. Tko god to bio, Elena Ferrante sama je napisala da želi sačuvati svoj privatni život, te da njezinim knjigama ne treba fotografija autorice na koricama, jer vjeruje da su njezine knjige 'samodovoljne', a da im prisutnost autorice ne bi donijela ništa značajno novo. Naravno, tajnovitost je korisna i kao marketinški štos.

Jurica Zagorski, Petrica Kerempuh, Iglica

Na kraju je red pozabaviti se jednim od više zanimljivih domaćih primjera - Marijom Jurić Zagorkom. Kroz cijeli svoj život ova velika žena suočavala se s osporavanjima i teškoćama u sredini koja nikako nije mogla prihvatiti da se jedna žena bavi novinarskim i spisateljskim poslom. Uostalom, i sama je puno puta pisala o neravnopravnosti žena i muškaraca. Da bi u mizoginom svijetu ipak nekako otvorila vrata koristila je više pseudonima, poput Jurica Zagorski, pa i Petrica Kerempuh.