Stan Marsh, Kyle Broflovski, Eric Cartman i Kenny McCormick imena su koja su obilježila cijelu jednu generaciju, možda i više njih. Četiri animirana osnovnoškolca čije je mjesto prebivanja američki gradić South Park kreacija su dvojice potpuno otkačenih kreativaca, Matta Stonea i Treya Parkera, i upravo su obilježili 25. godišnjicu svog 'javnog' postojanja.
Sve religije, sve seksualne orijentacije i rodni identiteti, ljudi s posebnim potrebama, sve političke opcije, velike korporacije i svi veliki trendovi koji su su bili relevantni ili su se tek pojavili u tih četvrt stoljeća meta su 'South Parka'. Ništa im nije bilo sveto, pa je tako nevjerojatno da 'South Park' pod okriljem 'woke' kulture nije 'cancelan', ili na hrvatskom – otkazan, izbrisan.
vezane vijesti
Parker i Stone upoznali su se na Sveučilištu Colorado, i odmah uvidjeli da imaju sličan smisao za humor. Obožavali su Montyja Pythona, a željeli su i sami napraviti nešto što bi na satiričan način 'udarilo' i odjeknulo u vremenu u kojem su živjeli. Koristeći nacrtane i izrezane likove te stop-animaciju napravili su svoj prvi kratki animirani film, koji je bio vezan uz Božić, u kojem su sukobili Isusa i Djeda Božićnjaka.
Tako su se polako počeli razvijati i likovi i sam gradić South Park. Psovke, vrijeđanje i prelaženje granice u humoru, koje je u samim počecima i bilo namijenjeno tome da šokira publiku da bi se kasnije smanjilo, bilo je previše za konzervativniji Fox, pa je glavna polazišna produkcijska kuća za sada već kultni fenomen pop-kulture postao MTV i Comedy Central.
Dvojica kreativaca su nakon božićne epizode krenula s manjim timom razvijati seriju, ali samo šest epizoda jer im je prijetilo otkazivanje i prije prve prikazane epizode. Naime, testna publika baš i nije bila oduševljena, ali ih je spasila činjenica da su određen interes uspjeli zadobiti putem interneta. Tako je 13. kolovoza 1997. emitirana prva epizoda South Parka, pod imenom 'Cartman dobiva analnu sondu'.
Animirani Kenny je od tada do danas umro nebrojeno puta i na stotine različitih načina, a u tih 25 godina glavni su likovi su 'napredovali' tek jednu godinu, iz četvrtog u peti razred osnovne škole. Parker i Stone trudili su se zadržati aktualnost tako što bi nerijetko radili epizode u potpunosti, od scenarija do gotovog proizvoda, u samo tjedan dana. Naravno, animacija je rađena uz pomoć računala, ali su autori uvijek voljeli zadržati originalan 'štimung' svog idola Terryja Gillama koji je radio slavne animacije za Monthyja Pythona.
Glazba je uvijek bila neizostavni dio 'South Parka' pa su tako nastali brojni glazbeni brojevi, čak je i filmska, dulja verzija, napravljena u obliku mjuzikla, a osebujne pjesme rijetko koji obožavatelj ne zna napamet. Nevezano za ovu seriju, valja spomenuti da su Stone i Parker autori ujedno i autori filmskog mjuzikla 'Cannibal! The Musical' kojeg su snimili još za vrijeme studija, da bi njihova ljubav prema glazbenom izričaju kulminirala time da su osvojili Broadway i cijeli svijet svojim mjuziklom 'The Book of Mormon', koji već godinama bez prestanka puni velike dvorane i također obiluje prepoznatljivim humorom kreativnog dvojca.
Gledajući glazbenu pozadinu, nije ni čudo da su 25. godišnjicu proslavili upravo velikim koncertom, dva dana za redom, i to u svom Coloradu, a na otvaranju koncerta čak je i tamošnji guverner 10. kolovoza proglasio Danom South Parka. Nekoliko desetaka tisuća obožavatelja pjevalo je gotovo sve pjesme zajedno s njihovim kreatorima, koji su, osim što su autori, davali i glasove većini likova. Sve uz pratnju bendova Ween te Primus, koji su i napisali prepoznatljivu naslovnu pjesmu serijala, praktički u bescjenje jer im dvojica mladih autorskih entuzijasta nisu praktički imali čime platiti, a cijelu priču o nastanku te pjesme ispričao je publici frontman Primusa.
'Uncle Fucka', 'It's Easy, Mmm…kay', 'It's Butters!', 'Blame Canada', 'Gay Fish', ' Merry Fucking Christmas', ' Kyle's Mom's a Bitch' i brojni drugi hitovi izvedeni u na velikoj pozornici, i to iz izravno iz usta po nekima 'bolesnih' autora zasigurno će postati još jedan album ili playlista koja će mamiti nove generacije da istraže na kakvom su 'rubu' hodali satiričari prije 25 godina. Koncert je, znakovito, završio onime što su autori nazvali američkom himnom – pjesmom 'America, Fuck Yeah' iz njihova dugometražnog igranog filma 'Team America: World Police'.
Brojnim institucijama i pojedincima digli su tlak, bili su kritizirani, prijetilo im se, često na rubu tužbi, ali su uvijek uspjeli održati satiru živom, pokazujući važnost slobode govora, ali i važnost humora u svijetu u kojem je gotovo svaka druga humoristična replika izložena cenzorskim škarama i kulturi otkazivanja. Ipak, osvojili su brdo nagrada i najveći svjetski mediji proglasili su ih jednom od najboljih animiranih serija u povijesti. Za Stonea i Parkera ne treba se brinuti da će granicu satire i dalje gurati.
