Obožavatelji Sherlocka Holmesa dobro znaju da je slavni fikcionalni detektiv, unatoč svojoj genijalnosti, do rješenja zagonetki vrlo često dolazio zahvaljujući nekoj usputnoj i ponekad besmislenoj primjedbi svog vjernog pratitelja doktora Watsona. Trebaju li geniji nekoga tko će potaknuti njihovu kreativnost?
Holmes i Watson samo su najpoznatiji fikcionalni detektivski duo: kriminalistička literatura prepuna je sličnih parova u kojima pomoćnik glavnog istražitelja služi kao 'katalizator' njegovih misli - sjetimo se samo Herculea Poirota i njegovog pukovnika Hastingsa, inspektora Barnabyja i narednika Troya, ili Miss Marple i bilo koje od njezinih histeričnih prijateljica.
vezane vijesti
Dakako, za otkrivanje ubojice uvijek je najzaslužniji glavni detektiv, no uloga pomoćnika nikako nije samo epizodna - kad se Holmes, Poirot ili Barnaby nađu u istražiteljskoj slijepoj ulici, izlaz im gotovo uvijek pomaže pronaći odani asistent. Je li riječ samo o literarnom konstruktu i kakva je točno uloga pomoćnika u stvarnome životu odlučili su istražiti australski znanstvenici na primjeru odnosa kreativnog osoblja i njihovih asistenata u nekoliko arhitektonskih tvrtki.
Rezultati istraživanja objavljeni u časopisu Journal of Organizational Behavior pokazali su, znanstvenim jezikom rečeno, da odnos između ‘katalizatora’ i ‘kreativaca’ ima pozitivnu korelaciju u smislu doprinosa kreativnoj izvedbi kreativaca. Isto tako, utvrđeno je da je taj učinak bolji ako je pomoćnik snažno privatno vezan za genija, ako dolazi iz istog društvenog kruga, te ako je i sam pomoćnik kreativna osoba.
Drugim riječima, svakom Sherlocku Holmesu možda nije neophodan jedan doktor Watson, ali dobro dođe. To potvrđuje i primjer najvećeg genija od svih, Alberta Einsteina. Kad je kao slabo poznati službenik patentnog ureda u Bernu 1905. u časopisu Annalen der Physik objavio prijelomni članak o specijalnoj teoriji relativnosti, posvetio ga je svom kolegi fizičaru: 'Moj prijatelj i kolega Michele Besso nepokolebljivo je stajao uz mene dok sam radio na ovom problemu. Zahvaljujem mu na nekoliko vrijednih prijedloga', napisao je Einstein, ukazujući da je i najveći genij u povijesti čovječanstva imao svog – doktora Watsona. S obzirom na doprinos supruge mu Milene, možda čak i dvoje.
