Dok muškarce ideja seksa raduje u svakome trenutku bez obzira na okolnosti, ženska definicija dobrog seksa obično uključuje scenarije elaboriranije od pukog fizičkog odnosa. Evo još jednog klišeja: muškarcima je uglavnom jako važan osjećaj slobode, dok su žene sklonije posvećenosti u odnosu.

No, čak i ako ove podjele nisu posve bez osnova, jesu li razlike između muškog i ženskog poimanja ljubavi doista toliko radikalne? Studija koju su proveli argentinski znanstvenici razmatrala je koliko ima istine u stoljetnoj predrasudi da žene i muškarci razmišljaju i osjećaju posve drugačije kad je riječ o ljubavi. Budući da je sposobnost razumijevanja humora i odnos prema šali bitan aspekt života, istražili su i utječe li spol na naš odnos prema humoru.

Utvrdili su da se muškarci i žene zapravo uopće toliko ne razlikuju. Usput su razbili i neke predrasude.

Studija Saveza argentinskih psihologa iz Buenos Airesa temeljena je na modelu promatranja ljubavi kanadskog psihologa Johna Alana Leeja i na teoriji humora Roda A. Martina.

Prema Leeju, tri su primarna i iz njih proizašla tri sekundarna tipa ljubavi: ljubav koja se odnosi na seksualnost i strast a temelji se na fizičkoj privlačnosti (eros); ljubav koja proizlazi iz želje za zabavom i obostranim užitkom ali bez želje za vezivanjem (ludus); te prijateljska naklonost i razumijevanje (storge). Zatim su tu ljubomorna, opsesivna i posesivna ljubav (mania); praktična, racionalna ljubav (pragma), te altruistična i nesebična ljubav (agape).

Prema Martinovoj klasifikaciji, četiri su različita stila humora: samopoboljšavajući humor – onaj koji pomaže u suočavanju sa stresom i održavanju pozitivnog stava; afilijativni humor – kojemu je glavni cilj izazvati pozitivnu reakciju kod drugih; agresivni humor – koji vrijeđa, ponižava ili ismijava druge, te samoporažavajući humor, koji podrazumijeva zabavljanje drugih ismijavanjem samog sebe.

Znanstvenici su također željeli utvrditi postoji li jednakost između biološkog spola i rodnih uloga. Biološki je spol anatomski, dok se rod odnosi na ulogu koju kultura daje svakom spolu.

Njihovo je istraživanje pokazalo neke vrlo zanimljive rezultate. Za početak, dok se među ispitanicima daleko veći postotak žena (20,9 posto) identificirao s muškim rodnim ulogama, tek se devet posto muških ispitanika identificiralo sa ženskima. No, ono što iznenađuje su rezultati studije koji se tiču rodno-determiniranih odnosa prema humoru i ljubavi, koji pokazuju da se u tom smislu muškarci i žene uopće značajno ne razlikuju, dapače – neki rezultati razbijaju ranije predrasude o ženama kao emocionalnijem spolu i muškarcima kao mačo tipovima koje zanima samo seks.

Tako, dok većina pripadnika oba spola sebe primarno povezuje s afilijativnim humorom - 54,8 posto žena te 60 posto muškaraca - studija je također pokazala da se većina žena (38,3 posto) i muškaraca (36,8 posto) identificira s istim tipom ljubavi – onim seksualnim, temeljenim na fizičkoj privlačnosti.

Značajne su se razlike pokazale kad je riječ o agresivnom tipu humora, u kojemu se prepoznalo samo 0,6 posto žena, nasuprot 4,5 posto ispitanih muškaraca. Nadalje, većina muškaraca koji su svoju vrstu humora svrstali u tip samoporažavajućeg humora, identificirala se sa ženskim rodnim ulogama.

Najveće iznenađenje za znanstvenike, međutim, odgovori su na pitanja vezana uz agape tip ljubavi: naime, s tom nesebičnom, idealističnom, altruističnom kategorijom ljubavi identificiralo se čak 18,7 posto muškaraca te tek osam posto žena, iako je ta vrsta ljubavi s kulturološkog stajališta općenito smatrana 'ženskom' vrstom ljubavi.

Konačno, dok se s opsesivnom vrstom ljubavi identificiralo 6,7 posto ispitanica, samo je manja skupina muškaraca, njih 2,6 posto, za sebe rekla da se prepoznaju u tom tipu ljubavi.

Ispada, dakle, da žene ipak nisu s Venere a muškarci s Marsa – bit će prije da i na Veneri i na Marsu ima podjednak broj muškaraca i žena koji bi itekako lako mogli pronaći zajednički jezik u ljubavi, i još se uz to dobro zajedno nasmijati.