Ovaj ultratanki zvučnik generira zvuk visoke kvalitete, trošeći pritom samo desetinu energije potrebne za rad konvencionalnog zvučnika: revolucionarni MIT-ov zvučnik troši samo oko 100 milliwata električne energije po četvornom metru površine. Da, zvučnik je doista tako tanak da se njegova veličina može mjeriti u samo dvije dimenzije.

Mogućnosti primjene ultratankog zvučnika nebrojene su, a komercijalizacija tog izuma čini se kao stvar bliske budućnosti. Primjerice, njime bi bilo moguće prekriti čitave zidove u kinu ili zabavnom parku, mogla bi se obložiti unutrašnjost automobila, autobusa ili vlaka, a audiofili bi mogli svoje podrume u potpunosti pokriti zvučnicima umjesto zidnim tapetama. Isto tako, ultratanki zvučnik mogao bi se koristiti za aktivno poništavanje buke u bučnim okruženjima, generirajući zvuk iste amplitude ali suprotne faze kako bi se dva zvuka međusobno poništila. Time bi se riješili mnogi problemi s bučnim susjedima, a možda i uspješno zvučno izolirali izvori buke poput glazbenih studija i noćnih klubova. Budući da je lagan i zahtjeva malu količinu energije za rad, MIT-ov ultratanki zvučnik bio bi vrlo prikladan za primjenu na raznim pametnim uređajima gdje je trajanje baterije ograničeno.

MIT-ovi inženjeri nedavno su demonstrirali prototip zvučnika kvadratnog oblika veličine stotinjak četvornih centimetara koji je težak poput novčića. Prva pjesma koju su pustili preko novog zvučnika bio je stari hit grupe Queen 'We Are the Champions'.

Na kojim načelima radi novi ultratanki zvučnik i zašto su uopće konvencionalni zvučnici trodimenzionalni? Standardni zvučnik koji se nalazi u slušalicama ili audio sustavima koristi električnu struju za stvaranje magnetskog polja koje pomiče membranu zvučnika, a time iznad membrane stvara vibracije zraka koje mi čujemo kao zvuk. Za razliku od tog mehanizma stvaranja zvuka, novi zvučnik koristi tanak film oblikovanog piezoelektričnog materijala koji vibrira kad se spoji na struju a te vibracije stvaraju zvuk. Već su od ranije poznati tanki zvučnici koji rade na sličnom principu, ali oni su morali biti samostojeći kako bi piezoelektrični film mogao slobodno vibrirati u prostoru.

Znanstvenici s MIT-a su međutim smislili ključnu inovaciju koja omogućuje da se ultratanki zvučnik zalijepi za bilo koju površinu. Naime, umjesto da cijela površina vibrira, MIT-ovi zvučnici imaju sićušne kupole na piezoelektričnom materijalu od kojih svaka vibrira zasebno. Kupole su visoke samo 15 mikrona - što je tek jedna šestina debljine ljudske kose - a dok vibriraju pomiču se gore-dolje samo oko pola mikrona. Svaka kupola predstavlja posebnu jedinicu za generiranje zvuka, tako da su potrebne tisuće tih sićušnih kupola koje vibriraju zajedno kako bi proizvele dovoljno glasan zvuk.