Agrokorovo preuzimanje Mercatora sigurno je povijesni trenutak za hrvatski biznis, ali za noviju povijest medijskog tretiranja Ivice Todorića dogodio se također zanimljiv trenutak: slovenska novinarka napravila je s njime intervju bez ulizivanja i s mnogo sjajnih pitanja. Možda će najmoćniji hrvatski poduzetnik sada olabaviti i prema novinarima u Hrvatskoj? Ostalo je još nešto zanimljivih tema, više hrvatskih, nema smisla time opterećivati Slovence.
Bio je to veliki tjedan za Ivicu Todorića. Agrokor je konačno dobio Mercator, Slovenci propituju prije svega hoće li biti otkaza i hoće li na policama Mercatora ostati slovenski proizvodi, hrvatski regulator tržišta otvara pitanje broja dućana…cijeli poslovni proces još traje, mnogo je nejasnoća, ali nad svime titra jedno zadovoljno lice: ovo je velika osobna pobjeda najmoćnijeg hrvatskog tajkuna, Ivice Todorića. On je prvi hrvatski poduzetnik na vrhu internacionalnog poslovnog kompleksa koji zapošljava 60 tisuća ljudi. Velikog, vrlo zaduženog, ali uhodanog i funkcionalnog kompleksa.
Stariji će se možda sjećati čuvene stilske figure jednog od prvih hrvatskih kontroverznih tajkuna, Miroslava Kutle. O tome kako je upravljati cijelom njegovom poslovnom grupom nešto kao vožnja biciklom, i da je samo tajna u tome da se – ne smije stati. Ako je Miroslav Kutle tada vozio bicikl, a znamo i kako je završila njegova velika vožnja, što li to danas vozi Ivica Todorić? Je li ovo…svemirski brod?
Cijeli dramatični poslovni poduhvat preuzimanja Mercatora iznenada nam je donio i nešto neočekivano i rijetko viđeno na ovim prostorima: običan, pravi novinarski intervju s Ivicom Todorićem.
Kao da je to bilo javljanje s Marsa.
Za slovenski dnevni list Finance Ivica Todorić je izgleda morao dati običan intervju, kakav valjda već godinama nije dao u Hrvatskoj. Morao je odgovarati na posve konkretna pitanja i potpitanja, a da bi pokazao koliko je običan čovjek, kojeg su valjda zlonamjernici upakirali u dvorce, helikoptere i zaštićene otočne oaze, istaknuo je da voli gotovo svakodnevno - hraniti golubove.
Možda se radi o promišljenoj odluci, da se Slovencima pokaže kao moderan poduzetnik spreman na komunikaciju, da nekako razbije strah od konzumizacije? Ili je zbog dugodišnjeg dogovornog novinarstva u Hrvatskoj smetnuo s uma mogućnost da će ga novinarka tretirati kao bilo kojeg drugog sugovornika?
Novinarka Petra Sovdat primjerice uopće nije pokazala razumijevanja za njegovu želju da o nekom pitanju ne odgovori konkretno. Pa nam je lijepo napisala da je na njezino pitanje o otpuštanjima u Mercatoru morala slušati drugačak uvod na temu 'Agrokor je…'. Pitanje je zatim postavljala ponovno i ponovno, dok nije dobila nekakav suvisao odgovor. Odnosno, dok nije ogolila da o tome predsjednik uprave Agrokora zapravo ne želi govoriti. Ili ne želi govoriti sada u ovom slavljeničkom tjednu.
Petra je pitala bez pardona Ivicu Todorića, dakle tog moćnog upravljača prvog balkanskog svemirskog broda, je li podmitio nekog u lovu na Mercator. 'Nikoga nismo potkupili. Dajte, pa 130 ljudi je imalo utjecaja na ovu odluku. Bez veze, to su gluposti.' Odgovorio je Todorić.
Nakon što je on konstatirao da se u zadnjih dvadeset godina mnogo toga napisalo o njemu, i da su svi u pravu sa svog stanovišta, ali da ljudi zapravo ne znaju 'što je njemu u glavu', uslijedilo je ovakvo pitanje: 'Znači, slažete se s ocjenama da ste najveći tajkun, da ste najmoćnija osoba na Balkanu, da imate svaku hrvatsku vladu u šaci i da ste feudalni vladar Hrvatske?'
Ivica Todorić tome se suprotstavio konstatacijom da je on zapravo žrtva svog posla, da 36 godina nije bio na odmoru. Valjda je htio reći da nije tajkun, niti feudalac, da je zapravo – šljaker?
Na novinarsku repliku da ipak svega toga ne bi bilo bez podrške političara, i da k njemu dolaze premijeri, Ivica Todorić je ustvrdio da to nije točno, da je primjerice Ivu Sanadera rijetko viđao. Naravno, novinarka Financi nije više gnjavila o tome, ipak je ona radila za slovensko tržište intervju ali zar ne bi bilo divno da je izvukla malo više, za nas čitatelje u Hrvatskoj? Recimo, zašto nije niti spomenuo premijera Zorana Milanovića. Je li ljubomoran na to što ovaj premijer više preferira Emila Tedeschija od njega jer je on možda previše 'retro'? Pa da ga je još pitala o svim tim savjetnicima... kakav je to, primjerice, osjećaj kada se može zbrinuti bivšeg guvernera? Ili kakav je to osjećaj kada još uvijek moćnome guverneru jednim potezom riješite skandal sa suprugom i njezinom propalom tvrtkom i kućom i kreditom?
Od bicikla do svemirskog broda
A gdje je tek prva faza uspona Ivice Todorića. Blizak, prijateljski odnos s obitelji Tuđman. Stariji će se sjetiti one neponovljive fotografije kada je Ivica Todorić donio predsjedniku Franji Tuđmanu osobno onoliko metara jegera koliko je predsjednik upravo navršio godina. Nije li to bila važna i poticajna sinergija politike i biznisa u toj prvoj najosjetljivijoj fazi Agrokora, koja je sigurno značila ponešto, uz sve te radne vikende i propuštene godišnje odmore? Ok, imao je to i biciklist Kutle, pa je pao, a biciklist Todorić je završio za upravljačem (balkanskog) svemirskog broda.
Todorić je uvijek bio spretniji, mudriji i ozbiljniji, na tijelo autoritarno ustrojene i politički potpomognute poslovne asocijacije počeo je prikopčavati i ozbiljne menadžere, i konačno, za razliku od Kutle, izgleda da je volio biznis više od politike.
Ili je presudno bilo to što je narastao toliko da ga se politika počela bojati? Da je mogao sve? Jedni su ga se bojali, drugi su ga zaobilazili, ovi su čak pustili informaciju da su mu poslali porezni nadzor, ali hrabra poreznica Nada Čavlović iznenada je prestala spominjati taj slučaj. Ne znamo više je li nadzora bilo i kakav je rezultat. To se više ne pita. Sjećate li se Gordana Marasa kad je bio samo oporbeni zastupnik, kako je drsko spominjao Ivicu Todorića u Saboru, i propitivao njegove standarde poslovanja i upravljanja? Evo sada ministra Marasa poput ovčice, ne spominje više velikane.
Veli danas u intervjuu Financama Ivica Todorić da on nikad ne zove novinare. Naravno, Petra Sovdat mu replicira da to on niti ne mora raditi, da to za njega rade njegovi ljudi. Možda je zapravo točno da više nitko niti ne treba zvati. Ivica Todorić u Hrvatskoj toliko je narastao, toliko je izvan i iznad svega, kao da nije stvaran. Njega se vjerojatno niti ne dotiču povremeni tekstovi u kojima se problematiziraju pojedini poslovni potezi kompanija u sastavu Agrokora, ili njega osobno.
Odavno zapravo medijski izdavači sami od sebe žele paziti da ne ode negdje nešto u krivo oko jednog od najmoćnijih oglašivača u zemlji. Konačno, on nije samo oglašivač, nego i vlasnik distributivne mreže svih tiskanih medija. Ne treba zvati nitko njegov, ovdje cijela vojska dragovoljaca brine o njegovoj nedodirljivosti. Todorića, kao čovjeka od krvi i mesa, ovdje odavno više nema.
Kroz intervju u Financama nekako se cijelo vrijeme provlači njegovo čuđenje zašto ga ljudi ne razumiju. Zašto ne razumiju tu njegovu opsesivnu i grčevitu 'vožnju', izgradnju njegovog svemirskog broda. On možda i ne razumije da se ovdje previše zatvorio u kokpit, samo s odabranima, da do javnosti pristiže samo njegov hologramski odbljesak.
Novinarka Petra Sovdat zapravo je zapanjila čitateljstvo u Hrvatskoj: on još uvijek postoji. I hrani golubove.
A sada želimo nastavak, želimo da na krilima ovog otvaranja prema slovenskim novinarima, uslijedi i otvaranje novinarima u Hrvatskoj. Ostalo je nešto tema, više hrvatskih, nema smisla time opterećivati slovensko čitateljstvo.
