Prošloga je tjedna, u sjeni donošenja odluke o financiranju Projekta povezivanja s južnom Dalmacijom, Vlada RH usvojila Prijedlog uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o tijelima u sustavima upravljanja i kontrole korištenja Europskog socijalnog fonda, Europskog fonda za regionalni razvoj i Kohezijskog fonda, u vezi s ciljem 'Ulaganje za rast i radna mjesta'.

Ta je uredba trebala donijeti reformu i racionalizaciju sustava upravljanja i kontrole Europskim strukturnim i investicijskim fondovima (ESIF) do kraja ovog financijskog razdoblja, odnosno do kraja 2023. godine.  Osim nekoliko promjena koje bih više nazvala kozmetičkima te uvođenja posredničkih tijela za integrirana teritorijalna ulaganja (ITU), nije se dogodila niti jedna značajna promjena. Drugim riječima, tresla se brda, rodio se miš..

Brljanje s rokovima i kašnjenje

Svi oni koji koriste usluge Sustava upravljanja i kontrole ESIF-om glasno zagovaraju promjene jer su iskustva, posebice korisnika, uglavnom negativna. Posebni problemi događaju se kod posredničkih tijela razine 1, koja presporo ili uopće ne raspisuju javne pozive za dodjelu sredstava koje su najavili, a kad se oni konačno objave, rokovi dodjele značajno se produljuju, uz amenovanje upravljačkog tijela.

Tako smo, primjerice, u najvažnijim pozivima za poduzetnike (E-impuls i Kompetentnost i razvoj MSP-a), za mandata Tomislava Tolušića i Darka Horvata, doživjeli skraćenje postupka dodjele sa 120 na 90 dana od dana predaje projektne prijave, no nova je garnitura na čelu s Ministarstvom regionalnog razvoja i fondova EU-a kao upravljačkim tijelom za Operativni program Konkurentnost i kohezija, iz kojega se ti pozivi financiraju, odlučila rok produljiti na rekordnih 180 dana za potonji javni poziv. Istodobno je navedeni poziv najavljen tek za kraj 2017., što je dovelo do velikog negodovanja poduzetnika, kojima se tijekom cijele 2016. godine govorilo da će poziv biti objavljen u 2017. i da nema brige. Svaki ozbiljan poduzetnik svjestan je činjenice da objava poziva u 11. mjesecu tekuće godine zapravo znači da su izgubili cijelu godinu.

Provedba projekata financiranih iz ESIF-a druga je priča, no nimalo bolja od spomenute. Iako neka posrednička tijela razine 2 stvarno dobro rade svoj posao i sve zahtjeve za nadoknadu sredstava korisnika rješavaju u zadanim rokovima, pokazujući velik entuzijazam (ovdje bih istaknula mlade zaposlenike HAMAG-BICRO-a koji manjak iskustva kompenziraju izuzetnim zalaganjem i trudom), neka si tijela dopuštaju kašnjenja od pola godine, istodobno koristeći godišnje odmore, a da pojedine voditelje projekata ne zamijeni druga osoba. Neobjašnjiva je činjenica da je riječ o tijelima koja nisu počela raditi ovaj posao nakon pristupanja Hrvatske Uniji, već su to radila i u prošlom programskom razdoblju.

Kozmetika, ne stvarna promjena

Kratko i jasno: Pozivi kasne, dodjele kasne i obrade zahtjeva za nadoknadu sredstava kasne. Hoće li netko za to odgovarati? Vjerojatno neće. Tko će izići u susret korisnicima koji zbog toga moraju raditi financijske akrobacije samo da bi dobili sredstva koja im pripadaju? Vjerojatno nitko. 

Zato sustav treba mijenjati. Ne nužno njegovu strukturu, ali odnos svih državnih službenika prema poslu koji obavljaju unutar sustava upravljanja i kontrole (SUK-ova), njihovo razumijevanje pozicije korisnika i općenito života u kojem nemamo vremena šest mjeseci čekati da obrade dokument za koji zapravo imaju 30 dana.

Utoliko je donošenje ove uredbe više kozmetika nego stvarna promjena bez koje, nažalost, ne možemo doći ni blizu gotovo 12 milijardi eura koje imamo na raspolaganju u ovoj financijskoj perspektivi.