E-impuls, poziv za dodjelu sredstava iz fondova EU-a koji je bio izrazito popularan među mikro i malim tvrtkama, ove godine neće biti objavljen. Zašto i pod kojim okolnostima je došlo do ovog teškog gafa, analizira tportalova kolumnistica i stručnjakinja za fondove EU-a
Nedavna objava Indikativnog plana objave poziva za dodjelu bespovratnih sredstava za Operativni program Konkurentnost i kohezija 2014. – 2020. potvrdila je, nažalost, kuloarske najave da u 2018. godini poduzetnicima neće biti na raspolaganju E-impuls, odnosno da poziv neće biti objavljen.
U nastavku donosim nekoliko činjenica koje su važne za razumijevanje važnosti ovog poziva za hrvatske mikro i male poduzetnike.
Ah, ta naporna papirologija
Prethodni E-impuls otvoren je 2016. godine, a inicijalno je poduzetnicima na raspolaganju bilo 250 milijuna kuna. Minimalni iznos sredstava koji su mogli zatražiti bio je 30.000, a maksimalni 300.000 kuna s intenzitetom potpore od 65 posto za male i 85 posto za mikropoduzetnike.
Na poziv se javilo više od 2000 poduzetnika, a postupak dodjele i ugovaranje trajali su više od godine, iako je Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta, koje je bilo zaduženo za pripremu i objavu poziva u svojstvu posredničkog tijela razine 1, jasno naznačilo da postupak dodjele (do ugovaranja) ne smije trajati duže od 120 dana.
Prema izjavama odgovornih osoba koje su objavljivane u medijima, na poziv se prijavio velik broj poduzetnika pa navedeno posredničko tijelo nije bilo u stanju odraditi postupak dodjele u roku koje si je samo zadalo. Navodno je i sama ministrica potvrdila da su prijave u Ministarstvu stajale oko tri mjeseca a da ih nitko uopće nije pogledao.
Kada je postupak konačno završen i kada su ugovori konačno potpisani, objavljeno je i da novog natječaja neće biti jer tijela u sustavu nisu u stanju obraditi toliki broj prijava.
I sada dolazi vrijeme za malo matematike.
Prijavitelji na E-impuls, kao što sam napomenula, dolaze iz redova mikro i malih poduzetnika. Dakle od jednog do devet, odnosno 10 – 49 zaposlenih. Za potrebe ove matematike, uzet ću da svaki prijavitelj ima barem pet zaposlenih (neka me Ministarstvo ispravi ako sam pogriješila). Dakle 2099 prijava puta pet zaposlenih jednako 10.495.
Za potrebe ove matematike napominjem da Zakon o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku, u javnosti poznatiji kao lex Agrokor, kao jedan od kriterija za identifikaciju 'sistemske' tvrtke navodi brojku od 5000 zaposlenih.
Navodi i druge podatke, ali ovaj je zanimljiv i vrlo indikativan jer pokazuje koliko je nejednak i diskriminatoran tretman 2099 mikro i malih poduzetnika koji, da bi se uopće mogli prijaviti na E-impuls, moraju poslovati pozitivno, imati zaposlene, ne smiju biti u blokadi, imati dugove prema državi i zaposlenicima i još na sve to moraju uložiti barem 15, odnosno 35 posto vrijednosti ulaganja koje prijavljuju iz vlastita džepa.
To su ljudi koji se ne naslikavaju u javnosti, ne voze u jahtama i ne ljetuju u mondenim ljetovalištima, nego jednostavno rade i plaćaju porez, odnosno financiraju sve te divne ljude koji su njihove prijave i ulaganja, a koji su (da ne zaboravimo reći i to) morali rezultirati povećanjem prihoda i zapošljavanjem novih djelatnika (inače će vratiti i taj novac do kojeg su jedva došli), držali u ladicama, na policama ili u nekakvim ostavama tri mjeseca a da ih nisu pogledali jer su, eto, jako zaposleni.
Sistemski beznačajne tvrtke
Je li, zbog ove sistemske blamaže, ikome dan otkaz? Je li itko snosio političku odgovornost? Je li možda nekom poduzetniku rečeno da ne mora platiti porez zato što oni koje financiraju nisu obavili svoj posao?
Sve su ovo, ako netko sumnja, retorička pitanja.
I nakon svega ovoga novog poziva biti neće jer, pogađate, previše je to prijava i provedbi za nadležne pa zašto se zamarati time?
Neki će reći da postoji sijaset drugih poziva i da poduzetnici mogu aplicirati na njih, ali činjenica jest da nikada nije postojao jednostavniji i mikro i malim poduzetnicima prilagođeniji poziv od E-impulsa. Velik broj prijava i odobrenih projekata to dokazuje, no oni očigledno nisu od sistemskog značenja za ovu državu.
I neka sve one koji su odlučili o tome danas bude sram. I neka preda mnom više nikad ne kažu da podupiru poduzetništvo jer time si možemo, kako bismo mi Zagrepčanci rekli, 'rit obrisat'.