Prije svega potrebno je uzeti u obzir svrhu i namjenu FSEU-a, kao i činjenicu da je potres nastupio nekoliko dana nakon ograničavanja gospodarskih i društvenih aktivnosti, a samo dan nakon Odluke o mjeri strogog ograničavanja zadržavanja na ulicama i drugim javnim mjestima, kao odgovora na prvi susret s pandemijom bolesti COVID-19. Naime naše gospodarstvo, pa tako i sektor graditeljstva i ostalih grana nužnih za obnovu nakon potresa, zadesila je kriza velikih razmjera - realni BDP u 2020. ostvario je povijesno značajan pad od osam posto, što ne možemo otkloniti. U tom trenutku postavljalo se pitanje imamo li dovoljno kapaciteta i resursa da iznesemo cijelu obnovu.

Tako dolazimo i do namjene i svrhe FSEU-a, a on u svojoj srži nije uspostavljen s ciljem podmirivanja svih troškova nastalih uslijed prirodnih katastrofa. FSEU je ograničen na neosiguranu štetu i javne troškove te ne nadoknađuje privatne gubitke. Jednako tako ne podmiruje troškove za dugoročne aktivnosti, kao što su cjelovita obnova, ponovni gospodarski razvoj i prevencija, jer za to EU ima druge mehanizme i instrumente na raspolaganju. Stoga je rok za povlačenje sredstava svega 18 mjeseci od uplate zemlji članici pogođenoj katastrofom.

Fond je idealan za podmirivanje već minulih troškova hitnih intervencija, kojih u Zagrebu nije bilo toliko. Mnogo se toga rješavalo volontiranjem. Zato je strateška odluka morala biti da se pokrenu sve aktivnosti i uključe svi dionici kako bi se što prije izvršile neophodne, a dosad neodrađene mjere sanacije (essential emergency operations) za vraćanje u rad jasno određene javne infrastrukture.

Zato se danas otvaraju brojna pitanja, pa tako i zašto su tek sada postupci nabava u tijeku te zašto tek sada kreću aktivnosti ako je riječ o hitnim i neophodnim mjerama? Zašto se čekao Zakon o obnovi ako je ovdje riječ o prihvatljivim troškovima javnih zgrada, a ne privatnim? Nije li bilo jednostavnije i brže ugraditi izuzeća u postojeće zakonske okvire o javnoj nabavi i vlasništvu za javnu infrastrukturu, jer je državni interes i dužnost da uz jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave javnu infrastrukturu stavi što prije u funkciju? Nabava usluga i radova trebala je nastupiti odmah, a tek potom uspostavljati sustav, raspisivati pozive i provoditi dodjelu financijskog doprinosa za već izvedene operacije.

Također, trebalo je ugovoriti više objekata, jer većina njih praktično i vremenski do roka za povlačenje sredstava iz Fonda solidarnosti (17. svibnja 2022.) stigne izvesti samo dio troškova. Ovako je potpuno jasno to da ugovorena baza korisnika neće stići izvesti sve radove.

No danas smo tu gdje jesmo i treba maksimalno napregnuti snage svih nas da se operacije izvrše i opravdaju te da pronađemo i osiguramo druge izvore financiranja, kao što su Nacionalni plan oporavka i otpornosti i drugi instrumenti EU-a, kako bismo uz vlastita sredstva što prije obnovili područja pogođena potresom.

Vjerujemo da će učinkovitost korištenja sredstava dobivenih za sanaciju šteta nakon potresa u Petrinji biti na puno većoj razini jer su osigurani preduvjeti za dodjelu financijskog doprinosa krajnjim korisnicima, pa je fer očekivati i da su javne institucije naučile nešto iz ovog vjerojatno velikog fijaska s nepovučenim sredstvima za zagrebački potres, stoga se nadamo i vjerujemo da će stopa povlačenja sredstava za petrinjski potres biti značajno veća.