Paket obuhvaća 26,2 milijarde kuna za gospodarstvo, 4,7 milijardi kuna za javnu upravu i pravosuđe, 7,5 milijardi kuna za obrazovanje, znanost i istraživanje, dvije milijarde kuna za tržište rada i socijalnu zaštitu, 2,5 milijardi kuna za zdravstvo i 5,9 milijardi kuna za obnovu zgrada od posljedica potresa.

Svaka zemlja članica priprema svoj nacionalni plan oporavka i otpornosti (NPOO), a EK daje niz smjernica i usvaja dokument. Temelj svakog plana preporuke su koje Europska komisija daje u okviru europskog semestra svim članicama te nacionalni planovi reformi. Svaki se nacionalni plan sastoji od reformi i od s time povezanih investicija. Što se tiče Hrvatske, teško je govoriti o reformama jer domaći NPOO koji je prvi put javno objavljen – samo je sažetak. U dokumentu nema točne razrade sredstava unutar komponenti (po investicijama), niti jasno mjerljivih ciljeva, odnosno načina mjerenja postignuća pojedine od reformi. Stoga je teško govoriti o dijelu 'reforme', a nešto je lakše pogledati što će se financirati od 'investicija'.

U razdoblju 2014.-2020. imali smo 10,8 milijardi eura. U razdoblju 2021.-2027. na raspolaganju nam stoje 24 milijarde eura. Dakle prosječan hrvatski korisnik (državna institucija, državna firma, ustanova, JLS, poduzetnik…) može očekivati dvostruko više prilika za investicije.

Vremena je malo. Sva sredstva NPOO-a moraju biti ugovorena do kraja 2023. godine, a sve aktivnosti iz tih projekata i sva sredstva dobavljačima moraju biti plaćena do sredine 2026. godine, što je ujedno rok za postizanje svih ciljeva NPOO-a.

Središnja država financirat će pravosuđe, zdravstvo, sustav mirovina i socijale, mnogo sredstava planirano je za javnu infrastrukturu i imovinu željezničkih, zračnih, cestovnih i plovnih puteva, a osobito se mnogo projekata odnosi na energetsku i digitalnu transformaciju javnog sektora i unapređenje javnih usluga za građane. Na razini lokalne zajednice, općine, gradovi i županije moći će financirati gradnju vrtića, osnovnih i srednjih škola, domova za učenike i domova za starije osobe, turističku infrastrukturu, vodoopskrbu i odvodnju, sanaciju odlagališta otpada, unapređenje sustava javnog prijevoza itd.

Što se tiče očekivanja poduzetnika, trenutno je nejasno koliko će se sredstava usmjeriti u poduzetničke natječaje i koji će to model financiranja biti primijenjen u kojem od natječaja (bespovratna sredstva ili pak zajam, jamstvo, subvencionirana kamata ili kombinacija). Međutim naziru se područja poticanja poduzetništva: unapređenje proizvodnih i tehnoloških kapaciteta poduzeća; digitalizacija poduzetnika; energetska učinkovitost i korištenje obnovljivih izvora energije; istraživanje, razvoj i inovacije, komercijalizacija i akceleracija inovacija poduzetnika; turizam, kreativna i kulturna industrija (osobito spominjani jer su među najpogođenijim sektorima); poticanje novoosnovanih poduzeća, garantni fond za izvoznike, obrtna sredstva itd.

Ako promatramo iz pozicije dobavljača, s obzirom na ambicije i rokove, Hrvatska će od 2022. godine zbog velike potražnje ući u utrku za projektante, a godinu poslije bit će teško naći izvođača radova. Mnogo će biti onih koji će programirati i digitalizirati poduzeća i javni sektor te energetski i tehnološki unapređivati infrastrukturu.

Pod pretpostavkom da će institucije odraditi posao na vrijeme te da se neće dogoditi neka značajna kašnjenja u odobrenju plana oporavka i ugovaranju projekata, od 2022. godine nadalje svakako se nazire investicijski zamašnjak koji će značajno i pozitivno utjecati na BDP i stopu zaposlenosti. Nadamo se da će fondovi EU-a odigrati značajnu ulogu u razvoju hrvatskog gospodarstva i društva te da ćemo sljedećih sedam godina znati iskoristiti kako bismo stvorili bolje uvjete za građane i poduzeća.