S obzirom na to koliko je hrvatskih političkih zvijezda iz vlasti proteklih petnaestak godina prešlo put od junaka, pa i superjunaka do negativaca, vladajuća stranka u zemlji mogla bi uz sve svoje zajednice kao posebne organizacije u stranci, pokrenuti još jednu. To bi bila zajednica ljubitelja stripova 'HDZ Comics' nalik američkim izdavačkim kućama Marvel i DC Comics. U hrvatskim kinima ionako kronično nedostaje filmova koji bi se referirali na sve ono što nudi hrvatska politika kao rijetko izdašni izvor uzbudljivih i nevjerojatnih zapleta, protagonista i antagonista. Tako je netko zasjao kao Super Vili, a sada je – Mali.

Dramatično napuštanje položaja

Jer – što reći za političara koji je od siječnja 2020., kad je imenovan ministrom u to vrijeme zasigurno najzahtjevnijeg resora u Vladi ubrzo postavši omiljenim poput kakva superjunaka, do studenoga 2024. kada se s lisicama na rukama i nazivan Malim u prepiskama osumnjičenika našao u istražnom zatvoru, prešao put dostojan slojevite filmske prilagodbe? Takvo je što teško i zamisliti te se filmski scenariji u hrvatskoj politici i društvu pišu doslovce sami od sebe. Pritvoreni i smijenjeni ministar zdravstva Vili Beroš u Vladi premijera Andreja Plenkovića posljednji je u nizu članova Vlade koji su pod manje ili više dramatičnim okolnostima morali napustiti svoje položaje. U nepune tri godine uhićen je i bivši ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Darko Horvat, zatim je potvrđena optužnica protiv bivšeg ministra obrane Marija Banožića za prometnu nesreću dok je bio član Vlade u kojoj je smrtno stradala jedna osoba, a sada je lišen slobode i nekoć najpopularniji ministar. Ipak, svima je njima role model bivši premijer i predsjednik HDZ-a Ivo Sanader koji je, zbog kaznenih djela počinjenih dok je bio najmoćniji političar u zemlji, osuđen na višegodišnju zatvorsku kaznu. I Sanader je svojedobno bio vodeća zvijezda domaće politike kojemu se smiješila i karijera unutar institucija Europske unije. Ni on, ni Beroš nisu izbjegli rešetke.

I dok Ivo Sanader nije prepoznao da mu bogatstvo ne donosi korupcijom stečena imovina, nego neprijeporni politički dar zahvaljujući kojem je mogao godinama djelovati u hrvatskoj i europskoj politici, Vili Beroš nije niti težio biti političkim liderom, ali su ga jedinstvene okolnosti borbe protiv pandemije koronavirusne bolesti potvrdile kao idealnog komunikatora u najvećoj zdravstvenoj krizi u naraštaju. Kao svojevrsni glasnogovornik Vladina upravljanja krizom 2020. koje je etabliralo Nacionalni stožer Civilne zaštite te ostala imena kriznog menadžmenta poput ministra unutarnjih poslova i načelnika Stožera Davora Božinovića, ravnatelja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Krunoslava Capaka te ravnateljicu Klinike za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević Alemku Markotić, Beroš je na samom početku mandata bio na – pravom mjestu. Umirujućih nastupa u krajnje uznemirujućim uvjetima širenja nepoznate bolesti te posve novo lice hrvatske politike do tog trenutka neokrznuto bilo kakvom aferom, bivši je ministar zdravstva uvelike pripomogao HDZ-ovoj pobjedi na parlamentarnim izborima u srpnju 2020. U X. izbornoj jedinici osvojio je najveći broj preferencijskih glasova u cijeloj zemlji, čak 35.678 i nadmašio šefa.

No, znajući da i dalje ovisi o podršci Andreja Plenkovića kao premijera i predsjednika HDZ-a, Beroš je taj uistinu veliki uspjeh – od politički anonimne osobe do najomiljenijeg političara u zemlji u svega par mjeseci – skromno relativizirao, očito ciljajući na nešto drugo. A to je da s mjesta ministra zdravstva te moćnog i utjecajnog političara umjesto javnog interesa zagovara one privatne, uključujući vlastiti. Tako ga Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) u Zagrebu sumnjiči za zloporabu položaja s ciljem pribavljanja nepripadne imovinske koristi za pojedina trgovačka društva te primanje mita, ukratko za korupciju. I to u posebno osjetljivom resoru zdravstva na čijem je čelu bio gotovo pet godina. Nakon prvog šoka zbog pandemije protiv koje se Hrvatska borila uz iznimno stroge protuepidemijske mjere, ali se pokazalo i uz nadprosječan broj preminulih, Vili Beroš je s mjesta kriznog ministra ubrzo počeo manifestirati sve deficite 'mirnodopskog' člana Vlade. Još je u vrijeme najstrožih mjera pokazivao arbitrarnost poput dozvole za procesiju na Hvaru, a zatim su se nanizale mnogobrojne suspektne radnje vezane uz ministarstvo koje je vodio te činjenica da niti ne zna upravljati javnozdravstvenim servisom u zemlji koji nužno treba brze, korjenite i učinkovite reforme. Mnogobrojni nezadovoljni korisnici hrvatskoga javnog zdravstva to potvrđuju svaki dan, a birači su potvrdili u travnju na kojima je Vili Beroš osvojio samo 3.367 glasova.

EPPO-ova istraga, posve je jasno, samo je otkriće vrha vrhova sante leda onoga što godinama i desetljećima blokira hrvatsko zdravstvo, a netko tko je dobio ovacije za borbu protiv koronavirusa, očito nije borac protiv 'koruptovirusa' kao kroničnog uzročnika problema u politici i društvu. Međutim, Vili Beroš kao cijenjeni liječnik neurokirurg i ministarska zvijezda na početku svog mandata, nije samo jedno od najzvučnijih političkih imena koje je zbog sumnja na kaznena djela završilo u istražnom zatvoru, nego i kontinuitet katastrofalne kadrovske politike u – hrvatskoj politici. Tko će za takvo što odgovarati? Premijer Andrej Plenković koji je ekspresno smijenio Beroša vodeći prije svega brigu o interesu tijela koje vodi i same stranke, Beroševe je i dalje ne potvrđene postupke oštro nazvao 'osobnom izdajom', dok je predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković bio 'neugodno iznenađen'. HDZ-ov pak kandidat na predsjedničkim izborima Dragan Primorac ističe da se kriminal ne može dovoditi u vezu s HDZ-om te da je riječ o pojedinačnom slučaju. Izdaja, neugoda i osobna odgovornost teško mogu uvjeriti značajan broj hrvatskih birača da je Berošev slučaj izoliran unutar hrvatske politike i osobito unutar stranke koja je i sama pravomoćno osuđena za izvlačenje novca iz državnih institucija te iz državnih poduzeća. Čudi stoga suzdržana reakcija Zorana Milanovića, koji inače ne štedi HDZ.

Smjesta reagirati na korupciju

Pritom je teško shvatljivo da su se pojedinci iza koje stoje karijere uspješnih liječnika i koji sukladno svom obrazovanju, radu i karijeri sigurno materijalno ne oskudijevaju, odlučili za ono što ih EPPO sumnjiči. Usto, pitanje je komu će na kraju pripasti ovaj slučaj jer o tome odlučuje glavni državni odvjetnik, HDZ-ov odabranik Ivan Turudić koji je više puta izjavio da Hrvatskoj EPPO – ne treba. Štošta ovisi o čovjeku koji se, među ostalim, proslavio automobilskom vožnjom s Zdravkom Mamićem i medijskim negiranjem iste istu tu večer. Kao i gotovo svaki put dosad, ishodi u hrvatskoj politici ovise o HDZ-u jer stranka ili pobjeđuje ili (rijetko) gubi zahvaljujući samoj sebi. Oba puta kada je HDZ sišao s vlasti 2000. i 2011. tom su gubitku prethodili diskreditiranje i kompromitiranje u duljem razdoblju, barem dva izborna ciklusa. Sada je HDZ već u četvrtom izbornom ciklusu u kojem ima parlamentarnu većinu nakon pobjeda 2015., 2016., 2020. i 2024., a za tri je zaslužan Andrej Plenković. Iako je često isticao da ima 'radare' kojima može detektirati tko je kakav u njegovoj blizini, Beroš je još jedan u nizu koji napušta Vladu, a diskreditiran je uz uhodani obrazac: fingirane narudžbe višestruko preplaćenih usluga i proizvoda pri čemu nezakoniti višak novca odlazi u privatne džepove. Uz aktualnu aferu s Berošem slijedi neizbježno pitanje tko je sljedeći .

Korupcija u Hrvatskoj ne popušta jer nije problem u pojedincu ma koliko moćan i politički visoko bio, nego u načinu funkcioniranja kolektiva. Dok god se na korupciju smjesta ne reagira ili ne prokazuje, slučajavi poput ministara koje su djeca u doba pandemije crtala kao superjunake, a sada su se nacrtali u istražnim zatvorima, nisu pojedinačni, nego zajednički. Pokazat će to i skori predsjednički, a možda i lokalni izbori sa svim stripovskim (anti)junacima.