Općenito gledajući, vrste postupaka dodjele mogu se podijeliti na one u kojima je prisutan element natjecanja i one u kojima element natjecanja ne postoji ili je znatno ograničen. Prvu skupinu čine postupci namijenjeni širokom krugu potencijalnih prijavitelja dok su drugi usmjereni na manji broj unaprijed poznatih prijavitelja, a naravno, najčešće je to slučaj u području javnog sektora.

Element natjecanja najprisutniji je kod otvorenog postupka dodjele, ujedno najčešće spominjane vrste postupka dodjele u javnosti zbog 'najbržeg prsta', što se izdvaja kao najveći nedostatak otvorenog postupka dodjele. Kako bismo detaljnije objasnili kako dolazi do 'najbržeg prsta' i predstavlja li on zaista najmanje pravedan postupak dodjele, morat ćemo detaljnije definirati otvorene postupke dodjele. Naime iako su svi otvoreni postupci dodjele namijenjeni širokom krugu potencijalnih prijavitelja, samo su neki od njih okarakterizirani kao natječaji s 'najbržim prstom' te su samo neki od njih kritizirani u javnosti. Razlog tome je činjenica da prilikom otvorenog postupka dodjele postoje dva modaliteta poziva – privremeni i trajni.

Modalitet privremenog poziva označava vrstu otvorenog postupka dodjele u kojem se odabir vrši temeljem kvalitativnih aspekata (projekti se ocjenjuju). Krajnji rok za podnošenje prijava unaprijed je propisan, što znači da prijavitelji imaju mogućnost prijaviti svoje projekte u bilo kojem trenutku unutar propisanog roka. Svi pristigli projektni prijedlozi ocjenjuju se po isteku tog roka te se tada izrađuje rang-lista ocijenjenih projekata, a samo oni s najvišim ocjenama ostvaruju pravo na dodjelu bespovratnih sredstava.

Ova vrsta postupka često završi s višestruko većim brojem pristiglih projektnih prijedloga nego što ima sredstava na raspolaganju, postupak ocjenjivanja traje jako dugo, sve to skupo plaćaju porezni obveznici, a nakon svega prijavitelji pošalju puno prigovora na postupak. Naime činjenica je da crta na rang-listi između projekta koji je prošao i onoga koji nije prošao bude u razlici od jednog boda.

S druge strane u modalitetu trajnog poziva odabir se vrši po načelu prvenstva prema datumu i vremenu podnošenja pojedinog projektnog prijedloga. Krajnji rok za podnošenje prijava načelno je definiran, ali se natječaj može zatvoriti i ranije, u slučaju iskorištenja predviđene financijske alokacije. Zbog navedenoga se određeni otvoreni postupci dodjele u modalitetu trajnog poziva kolokvijalno nazivaju natječaji s 'najbržim prstom' jer, zbog velikog interesa prijavitelja, ukupna financijska alokacija često bude iskorištena unutar nekoliko sekundi od otvaranja mogućnosti za prijavu projektnih prijedloga, nakon čega slijedi zatvaranje natječaja, što onemogućava prijavu drugih potencijalnih projekata.

No potrebno je istaknuti to da brzina prijave nije jedini kriterij odabira, već se i u ovoj vrsti postupaka dodjele projektni prijedlozi ocjenjuju, a pravo na dodjelu bespovratnih sredstava ostvaruju oni koji su zadovoljili minimalni propisani bodovni prag, a istovremeno su prijavljeni, dok su sredstva u financijskoj alokaciji bila dostatna za njihovo financiranje.

U ocjenjivanju projektnih prijedloga značajno je manje prostora za manipulaciju, postupak ocjenjivanja je kraći i jeftiniji za sustav, manje prijavitelja šalje prigovore, a rezultati natječaja brže budu poznati, što znači da i projekti ranije kreću s provedbom.

Sve navedene vrste poziva koriste se u praksi i imaju određene prednosti i nedostatke koji više ili manje dolaze do izražaja ovisno o 'popularnosti' određenog natječaja. Primjerice, u slučaju da za određenu vrstu prijavitelja/određene aktivnosti duže vrijeme nije bilo objavljenih natječaja, realno je očekivati velik broj prijava potencijalnih prijavitelja, što dovodi do činjenice da se otvoreni pozivi u modalitetu trajnog poziva pretvaraju u pozive s 'najbržim prstom', u kojima se cjelokupna financijska alokacija iskoristi unutar prvih nekoliko sekundi od početka zaprimanja prijava. No postoje primjeri otvorenih poziva u modalitetu trajnog poziva koji su bili otvoreni do unaprijed predviđenog roka jer interes nije višestruko premašivao ukupnu financijsku alokaciju predviđenu za navedeni natječaj.

Nastavno na sve navedeno, možemo zaključiti kako 'idealan' postupak dodjele ne postoji jer postupak koji predstavlja dobar odabir za određeni natječaj nije nužno dobar i za neki drugi natječaj. Stoga institucije trebaju pametno odabirati vrstu postupaka dodjele za svaki pojedini natječaj slijedeći navedene postavke: provesti adekvatno i pravodobno istraživanje interesa te procijeniti broj potencijalnih prijavitelja i temeljem navedenoga donijeti odluku o visini financijske alokacije za pojedini natječaj; tek po provedbi istraživanja interesa i procjeni broja potencijalnih prijavitelja odlučiti o adekvatnoj vrsti postupka dodjele, uzimajući u obzir sve gore navedene značajke pojedinih vrsta postupaka; bolje planirati natječaje i pravodobno ih najaviti kroz indikativni plan objave natječaja te objavljivati sukladno spomenutom planu kako bi potencijalni prijavitelji pravovremeno mogli donositi odluke o prijavi na određeni natječaj, odnosno odrediti prioritetne pozive na koje se planiraju javiti da bi se izbjeglo oportunističko djelovanje.