'Ma kog to više uopće briga…', komentirao je vozač Radio Taxija Zagreb vijest o uhićenju sad već bivšeg ministra zdravstva izv. prof. dr. sc. Vilija Beroša i predstojnika Klinike za neurokirurgiju KB-a Sestara milosrdnica prof. dr. sc. Krešimira Rotima, dr. med. 'Na žalost. Do tog su nas doveli', nastavio je rezignirao.

U psihijatriji i psihologiji pojam habituacije uključuje smanjenju reakciju na podražaj koja može imati izrazito negativne posljedice. Upravo to se događa Hrvatskoj u slučaju korupcije i krađe. Umjesto pozivanja na odgovornost zbog pronevjere javnog novca, trgovine utjecajem, pritisaka na one koji ne žele u kriminalno kolo, sveli smo se na to da slegnemo ramenima. Krađa je u nas postala normalizirano ponašanje čak (ili posebice) i kod od onih koji bi trebali biti perjanice integriteta i odgovornosti bez obzira na sve te titule ispred i iza imena i prezimena.

Dok je kod prometa ili izgradnje ona gotovo očekivana, korupcija vezana uz važne društvene podsustave zdravstva i odgoja i obrazovanja posebno je opasna i štetna.

Osobna i stručna sramota

U situaciji urušavanja javnog zdravstva i prebacivanja značajnih sredstava u ruke privatnika (od kojih mnogi rade u javnim bolnicama), svaki ukradeni euro znači osobnu i stručnu sramotu. Novac se morao upotrijebiti za poboljšanje usluge svim građankama i građanima, skraćivanje listi čekanja, podizanje standarda vrijednim zdravstvenim radnicama i radnicima. Umjesto toga, bogate se već ultra bogati, a navodi iz medija ukazuju na to da oni koji upravljaju sustavom izravno utječu u korist kriminalnog miljea i rade pritiske da se zadovolje potrebe istog.

Ruke na lisicama dvojice cijenjenih neurokirurga simbolička je slika zajednice u velikim problemima. Stručnjaci ovog profila posebno su cijenjeni u svijetu jer za svoj posao trebaju imati niz sposobnosti poput odlučnosti, spretnosti, povezivanja različitih informacija i timskog rada. Upravo zbog navedenog neurokirurzi su i najplaćeniji medicinski stručnjaci. U SAD-u njihova prosječna godišnja plaća iznosi 780.000 američkih dolara.

Kakva patologija tjera naše neurokiruge, koji su financijski u potpunosti ostvareni, da im pri izlasku iz marice vrijedne ruke okuju policijske lisice? 'Gospodine, koliko njima treba?', retorički se zapitao vozač Dacije Duster. 'Koliko im je dovoljno?'

Analize kriminalnog ponašanja pokazuju da kraja u ovom slučaju nema. Po najočitijem ovisničkom obrascu, jednom kad kreneš putem mita i korupcije, teško je stati, a svaki sljedeći 'šut' mora biti jači. Čak i kad imaš tri stana, može ti zatrebati četvrti. Rolex svaku sezonu izdaje nove modele. Jahti uvijek treba još koja stotina konja. Dok uzimaju mito od pravih kriminalaca, nisu svjesni da urušavaju i ono malo povjerenja što je ostalo u liječnike i to zrno koje još možda postoji vezano uz povjerenje u političare.

Tko će odstraniti tumor

'Ako se naviknemo na sve to, teško ćemo se izvući…', uzvratio sam. Društva koja normaliziraju korupciju, krađu, kriminal nemaju dugoročno pozitivne perspektive. Naročito je tome tako kada ponašanje liječnika postane izravni uzrok malignih stanica u hrvatskom društvenom tkivu. U zemlji u kojoj ministri zdravstva i neurokirurzi završavaju u zatvoru postavlja se pitanje postoji li itko sposoban za odstranjivanje tumora.

Bojim se da tu nema mjesta neinvazivnim terapijama i da smo se nažalost doveli u stadij potrebe za radikalnim kirurškim zahvatom.