Bez pobjede nad Italijom, Vatreni gotovo nikako ne mogu proći u drugi dio natjecanja na europskom prvenstvu. Bez talijanskih gostiju, turistički kolovoz na Jadranu bio bi pust i razočaravajuć. Italija je po nominalnom BDP-u deveta, a po kupovnoj moći 13. gospodarstvo svijeta. Pa ipak, zbog velikih razvojnih razlika sjevera i juga, sklonosti prezaduživanju i kompliciranom zakonodavnom procesu, naši zapadni susjedi redovito se pretvaraju u "bolesnika na Apeninima" kojemu je potrebna snažna gospodarska pomoć Bruxellesa (i Berlina) da bi se osovio na noge. Pa ipak, posljednjih tjedana, nakon europskih izbora, čini se kao da svi (politički) putevi vode u Rim.

Sastanak na vrhu

Jubilarni, pedeseti sastanak na vrhu G7 prije tjedan dana bio je prilika za talijansku premijerku Giorgiju Meloni da se nametne kao ključna karika u europskim i međunarodnim odnosima. Italija ove godine presjeda ovim forumom najvećih zapadnih demokracija (uz predstavnike Europske unije kao pridružene članove). Talijansko predsjedanje stavlja naglasak na partnerstvo s Afrikom, pa su kao gosti pozvani i predstavnici niza afričkih zemalja, kao i izaslanik Afričke unije, ali i brazilski i argentinski predsjednici Lula i Milei te indijski premijer Narendra Modi. Na nagovor Meloni, ovo je bio prvi sastanak G7 kojemu je bio nazočio i Papa. Meloni želi kroz trgovinske i energetske (i sigurnosne) oblike suradnje s afričkim zemljama smanjiti do potpuno spriječiti neregularne migrantske rute koje redovito završavaju upravo na talijanskim obalama, nerijetko dovodeći do utapanja migranata, ali i prijepora između obalne straže i nevladinih organizacija koje aktivno podupiru ovaj oblik migriranja.

Sastanak je još jednom potvrdio neupitnu zapadnu podršku ukrajinskim naporima u oslobođenju svoje zemlje od ruske okupacije, ali i naglasio razliku između nacionalističke vlade Giorgije Meloni i njene stranke Braća Italije i drugih sličnih euroskeptičnih i protuimigrantskih opcija diljem Unije koje što prikriveno, što otvoreno koketiraju s Kremljem. Sastanak G7 bio je i prilika za odmjeravanje snaga između Meloni i Macrona, tj. vizija suverenističke i federalističke Unije. Također, Meloni je uspjela progurati bitno izmijenjenu završnu izjavu sastanka koja je razvodnila prethodne zaključke sa sastanka u Hirošimi koji su se ticali zalaganja za univerzalno zajamčenog pristupa prekidu trudnoće, nečega što je Macron u Francuskoj svojedobno bio podigao na ustavnu razinu, dok Meloni i njena vlada na to pitanje gledaju bitno drugačije. Meloni je iskoristila ovaj sastanak kako bi projicirala moć vješto iskoristivši činjenicu da da su i francuski i britanski lider upravo u kampanji za izbore koje bi stanovnik Elizejske palače mogao izgubiti, a u Downing Streetu će gotovo sigurno doći do promjene stanara. Nadalje, njemački kancelar Scholz pod pritiskom je izrazito loših rezultata na europskim izborima i duboke nepopularnosti semaforske koalicije, Justin Trudeau će vrlo vjerojatno izgubiti izbore iduće godine te je pitanje hoće li uopće biti kandidat na njima, a i japanski premijer Fumio Kishida ima jako nisu podršku javnosti pa se očekuje da ga njegova Liberalno-demokratska stranka neće ponovno podržati za kandidata na parlamentarnim izborima koji su također 2025. godine. Američki predsjednik pak ima svojih problema, od loše anketne podrške do toga da njegove godine sve više uzimaju danak pa se ponovno otvara pitanje što bi medicina rada imala za reći u njegovom slučaju. Izuzme li se predsjednicu Europske komisije, Meloni je trenutno jedina žena u G7 te svoj položaj djelomično gradi i na toj činjenici, kao stanoviti antipod Ursuli von der Leyen, ali i ranije osobi koja je dominirala skupovima G7, Angeli Merkel.

Devolucija

Premda je iz simboličkih razloga sastanak G7 održan upravo na jugu Italije, u regiji Apuliji, kako bi se naglasila želja za jedinstvom zemlje i njenim skladnim i ravnomjernim razvojem, Meloni je posljednjih dana podigla prašinu u talijanskoj javnosti. Naime, u parlamentu je predložen zakon koji bi ekonomski uspješnijim i fiskalno učinkovitijim regijama bila prepuštene dodatne ovlasti i raspolaganje poreznim prihodima. Ovo je, dakako, njen ustupak koalicijskim partnerima iz Lige (nekada Sjeverne lige) koja redovito mobilizira birače na priči o bogatom, radišnom sjeveru koji uzdržava korumpirani, nerazvijeni jug. Razvojne razlike sjevera i juga apeninskog poluotoka doista su izrazito velike, dok su BDP i nezaposlenost na jugu usporedivi s Rumunjskom, sjever može parirati Bavarskoj. Bivši premijer Conte iz Pokreta pet zvijezda optužio je Meloni da želi raskoliti zemlju i da vodi politiku podilaženja sjevernjačkim (padanskim) regionalistima koji imaju separatističke težnje. Uzavrele strasti oko ovoga pitanja kulminirale su i fizičkim obračunom grupice zastupnika, od kojih je jedan završio i u bolnici. Tri regije, Lombardija, Veneto te Emilia-Romagna već su poslale zahtjev za devolucijom u nekom od 23 tematska područja, uključujući obrazovanje, kulturnu baštinu, ali i međunarodnu trgovinu. Ako im se odobri poseban status, ove bi regije mogle zadržavati gotovo sve poreze koje prikupe. U sjeni devolucije, Meloni je kroz Senat progurala široke ustavne reforme koje, između ostalog, i povratak ekstremnom obliku premijskog izbornog sustava, prema kojemu bi relativni pobjednik izbora (pa makar osvojio tek četvrtinu glasova, poput njene Braće Italije) dobivao mandatnu premiju koja bi mu osiguravala 55 posto mandata. Svaka stranka bi morala istaknuti premijerskog kandidata, a kandidat relativnog pobjednika automatski bi i postajao premijer. Talijani očito nisu ništa naučili iz niza propalih izbornih reformi 1990-ih i 2000-ih, a čini se da se i ne mogu otarasiti duhova prošlosti. Naime, mandatna premija je izum fašističke Italije, a koristila se u Kraljevini Jugoslaviji upravo kako bi u potpunosti izvitoperila biračku volju i omogućila manjini da osvoji većinu.

Europska igra prijestolja

Događanja na sastanku G7 i francusko-talijansko rivalstvo bili su samo dio šire borbe za utjecaj na sastav iduće Europske komisije i raspodjele četiriju ključnih položaja u Europskoj uniji - mjesta predsjednice Komisije, predsjednika Vijeća, predsjednice Parlamenta te Visokog predstavnika za vanjske poslove i sigurnosnu politiku. Dok je Macron preko noći raspisao prijevremene parlamentarne izbore te se nada da će u drugom krugu kandidati njegove centrističke koalicije naposljetku odnijeti pobjedu nad izazivačima i slijeva i zdesna, Meloni je nakon europskih izbora dodatno učvrstila svoju neupitnu poziciju. Premda je u blagoj silaznoj putanji, njena stranka dobiva prema anketama podršku od nešto više od četvrtine talijanskih birača, naspram petine koja podupire glavne oporbene stranke, socijaldemokratsku Demokratsku stranku te protuestablišmentski Pokret pet zvijezda za koji bi glasovalo oko 15 posto birača.

Europski konzervativci i reformisti (ECR), u kojima sjede i zastupnici Braće Italije, postali su treća po snazi politička skupina u Europskom parlamentu, ispred liberalnog saveza Obnovim Europu, kojeg je neki dan napustio češki ANO Andreja Babiša. Europski liberali su upozorili von der Leyen da će se protiviti bilo kakvom širenju većinske koalicije na konzervativce, no ispod stola itekako postoje razgovori i potencijalni dogovori, pri čemu bi podrška Meloni mogla biti ključna. Ne zaboravimo, glasovanje u Parlamentu bit će tajno, a podrška svih zastupnika pučana, socijalista i liberala za "većinski kadrovski paket" nije sama po sebi jasna i zadana.

Meloni se nameće kao svojevrsni most između oštrih kritičara Bruxellesa s desna i europske matice, netko tko ima jasnu atlantsku orijentaciju te uspijeva komunikacijski otvoriti vrata koja bi Orbánu ili Le Penovoj bila zatvorena. Orbán je nedavno bio pozvao na veliko okupljanje, no ubrzo je postalo jasno da Meloni i Le Pen neće i ne žele biti u istoj političkoj skupini. Macron i Scholz, ali i sama von der Leyen žele što brži dogovor, već na sastanku u četvrtak i petak ovoga tjedna. Hoće li dogovor doista biti i postignut, drugo je pitanje. Naime, što se više razgovori i pregovori budu razvlačili, manja je šansa da bude prihvaćen kadrovski paket: von der Leyen kao šefica Komisije (EPP), bivši portugalski premijer António Costa (S&D) kao šef Vijeća, Maltežanka Roberta Metsola (EPP) kao šefica Parlamenta te kao prva osoba za vanjsku i sigurnosnu politiku estonska premijerka Kaja Kallas (ALDE/Renew).

Italija se nada dobiti neki od najjačih resora u Komisiji, kao što je proračun (trenutni povjerenik je Austrijanac Johannes Hahn iz EPP-a). To bi uključivalo i mjesto potpredsjednika Komisije za ECR. Meloni bi tu rado vidjela aktualnog ministra za europske poslove, Raffaelea Fitta, nekadašnjeg člana Forze Italije, koji slovi kao umjerenjak. Pored toga, talijanska premijerka bi rado aktualnu ravnateljicu obavještajne agencije, nestranačku Elisabettu Belloni, progurala umjesto Kallas na mjesto prve europske diplomatkinje.

Inače, Komisija je odgodila objavljivanje ovogodišnjeg izvješća o stanju vladavine prava u Uniji. Naime, u tom izvješću očekuju se "packe" za Slovačku i Grčku, ali i Italiju. Novi zakon o kleveti je drastično povećao broj tužbi protiv talijanskih novinara, što baca sumnju da se radi o pokušaju suzbijanja kritičnog pisanja o Meloni i njenoj vladi. Što god na kraju Italija dobila, Meloni će biti ključna u dogovorima oko nove Komisije, a potencijalni problem za predloženi paket je i pitanje je li imenovanje Kaje Kallas dovoljno da bi se članicama na istoku Unije (od Baltika do Jadrana) dalo adekvatan kadrovski prostor u Bruxellesu.