Premda upada u oči izrazito niska izlaznost u Hrvatskoj (21,34 posto), ona je i na razini cijele Unije bila tek 51 posto. U Irskoj se zbog sustava pojedinačnog prenosivog glasa (rangirajuće glasanje u višemandatnim okruzima) još broje glasovi, no sve u svemu - rezultati na razini Unije već su itekako poznati.

Dok je klatno otišlo u korist desnih euroskeptika u dobrom dijelu Europe, poglavito velikih članica, u Skandinaviji su birači otišli u suprotnom smjeru, a Hrvatska se ističe kao bastion mainstreama jer HDZ (Europska pučka stranka) i SDP (Europska socijalistička stranka) zajedno kontroliraju čak 10 od 12 mandata.

Velikih pet

U svih pet velikih država članica klatno je otišlo udesno, s time da je u Italiji to potvrda vladine većine dok se u preostalih četiri ponovno potvrdilo da su europski izbori drugorazredni (manji interes, niža izlaznost) te ih birači koriste da bi kaznili svoje vlade. U tom smislu izrazito je značajan poraz Macronove koalicije od Nacionalnog okupljanja Marine Le Pen, što ga je naposljetku nagnalo na brzopotezno raspisivanje prijevremenih parlamentarnih izbora. Na njima se Macron nada da će uspjeti okupiti sve protivnike Le Pen, premda je upitno to koliko će mu se ovaj riskantni potez isplatiti, kao što je to relativno nedavno uspio Sanchez mobilizirajući birače protiv nacionalno-konzervativnog Voxa. U Njemačkoj su sve tri članice koalicije imale značajne gubitke, demokršćani su ponovno uvjerljivo prva opcija, a rast AfD-a ipak je djelomično obuzdan zbog skandala oko ruskog utjecaja na stranku. Pa ipak, Alternativa za Njemačku prestigla je Scholzove socijaldemokrate. U Španjolskoj su pučani prestigli socijaliste, a i u Poljskoj je nedavno poraženi PiS za dva mandata ispred Tuskove Građanske platforme. Premda se razlikuju u odnosu prema pomoći Ukrajini, ono što povezuje sve pobjednike desnije od desnog centra jest to da su mobilizirali birače oko pitanja ograničavanja imigracija, strožeg čuvanja granica i preispitivanja dosadašnjih modela integracije.

Srednjih devet

U Rumunjskoj je velika koalicija socijaldemokrata i pučana odnijela pobjedu, no značajan rast postigla je euroskeptična stranka AUR, kojoj je jedna od glavnih točaka programa ujedinjenje Rumunjske i Moldavije. Premda je Wildersova Stranka za slobodu, koja je odnedavno i u vladi, pojedinačno najjača, osvojila je manje mandata od koalicije laburista i zelene ljevice. U Belgiji su istodobno s europskima održani parlamentarni te regionalni izbori. Dok su demokršćani, socijalisti i liberali zajedno dobili 12 od 22 mandata na europskim izborima, na parlamentarnima je liberalni premijer De Crooa izgubio većinu. Pojedinačno najveća stranka su i dalje flamanski nacionalisti iz NVA-e, a frankofoni liberali (MR) su na prvom mjestu u Bruxellesu i Valoniji. Najveći gubitnici su frankofoni zeleni. Belgiji ponovno slijede komplicirani pregovori oko formiranja većine. U Češkoj su na prvom mjestu liberali Andreja Babiša, a u Grčkoj relativnu većinu imaju vladajući pučani. Europski izbori donijeli su relativno loš rezultat za Orbana jer je sedam od 21 mandata osvojila nova opcija Pétera Magyara te se priklonila Europskoj pučkoj stranci. U Portugalu su socijalisti i pučani gotovo poravnati, a u Švedskoj su oporbeni socijaldemokrati izbili na prvo mjesto, s mandatom više od glavnog rivala, Stranke umjerenjaka (pučani). U Austriji je Slobodarska stranka prvi put na prvom mjestu, što je uvod u jesenske izbore na kojima se također očekuje njihova pobjeda.

Mainstream se održao?

Na prvu možemo reći da se ništa dramatično nije dogodilo. Koalicija pučana, socijaldemokrata i liberala imat će 403 od 720 mandata (55,9 posto), što je većina od 42. Pet godina ranije (uz veći parlament, prije dovršetka Brexita) imali su 444 od 751 (59,1 posto), odnosno većinu od 67. Najveći gubitnici su liberali i zeleni, a najveći dobitnici stranke koje nisu još svrstane u neku europsku grupaciju, premda se među njima mahom nalaze one poput Alternative za Njemačku. Zastupnici izvan europskih stranačkih klubova sada su treća po veličini skupina u Europskom parlamentu.

Međutim stvari nisu tako jednostavne. Prvo, aktualna predsjednica Komisije Ursula van der Leyen ne uživa tako jednoglasnu podršku za drugi mandat. Na sjednici Europskog vijeća 27. i 28. ovoga mjeseca morat će se dogovoriti kvalificirana većinska podrška za kandidatkinju ili kandidata, o čemu će se potom 11. srpnja usuglasiti klubovi europskih stranaka te će nakon izbora predsjednika Parlamenta 16. srpnja, dva dana kasnije, 18. srpnja, uslijediti glasanje o novoj (ili staroj) šefici Komisije. Kako bi se u vanjskoj politici projiciralo zajedništvo te primirilo neizvjesnost na tržištima vrijednosnih papira, postojat će pritisak na sve dionike da se ovaj proces doista provede u zadanim rokovima. Pučani u Vijeću imaju 11 članova, socijaldemokrati četiri te liberali pet.

Zastupnici u Europskom parlamentu tajnim glasanjem izabiru predsjednika Komisije, tako da većina pučana, socijaldemokrata i liberala još ne jamči i reizbor Von der Leyen. Naime prije pet godina, usprkos većini od 67, većina koja ju je izabrala za predsjednicu iznosila je samo - devet. Von der Leyen je prije izbora napravila iskorak prema talijanskoj premijerki Meloni, što je izazvalo negodovanje europskih liberala jer ne žele da pučani počnu surađivati izvan trojne koalicije, tj. otvarati se prema konzervativcima i reformistima, u koje spada i šefica talijanske vlade. Očekuje se da bi oko deset posto zastupnika pučana, socijaldemokrata i liberala moglo uskratiti podršku Von der Leyen tako da glasaju protiv ili budu suzdržani.

Slijedi kratko, ali užareno briselsko političko ljeto, pri čemu će pučani, iako i dalje uvjerljivo najjača snaga, možda morati ponuditi socijaldemokratima i liberalima pokoji dodatni kadrovski ustupak ako žele osigurati većinu za Von der Leyen ili će pak ona morati svoje mjesto ustupiti nekom drugom iz svoje stranke. Poslijeizborno pregovaranje bit će i pod sjenom prijevremenih parlamentarnih izbora u Francuskoj, kao i pitanja može li se doći do ukrajinskog preokreta na ratištu te mogu li Amerikanci uoči svojih izbora kasnije ove godine ipak progurati nekakav dogovor o prekidu vatre između Izraela i Hamasa.