Riječ je o stranci koja je osnovana davne 1912. godine, a obilježila ju je borba za građansku i političku ravnopravnost nebjelačkog stanovništva za vrijeme rasističkog režima i sustava apartheida od 1948. do 1994. godine. Međutim, stranka je kroz tri desetljeća srasla s javnim institucijama te provela klasično zarobljavanje države, a zemlju nagrizaju korupcija i organizirani kriminal, ali i ogromna stopa teškog nasilja (ubojstava i silovanja) prema kojoj je ova država u samome svjetskom vrhu.

Zemlja suprotnosti

Južna Afrika ima neobičan sustav vlasti u kojemu građani biraju zastupnike u parlamentu, a oni pak natpolovičnom većinom predsjednika države koji je ujedno i premijer. Ove godine uvedena je i inovacija u izborni sustav. Do sada se na općim izborima glasovalo na dva listića – jednom za skupštinu jedne od devet provincija, a na drugom za nacionalni parlament. Sada postoje dva listića za nacionalni parlament, na jednom se biraju zastupnici s provincijske liste, a na drugom s nacionalne, s time da nacionalna lista služi kao kompenzacijska lista, tako da se pri raspodjeli mandata na nacionalnoj razini odbijaju već osvojeni mandati na pokrajinskoj razini te se tako postiže relativno visoka razina razmjernosti.

Ova zemlja prepuna je suprotnosti. S jedne strane se radi o visokorazvijenom gospodarstvu orijentiranom prema tehnološkim inovacijama, a s druge strane s društvom u kojemu je i dalje deset posto ljudi nepismeno, brojni stanovnici nemaju pristup električnoj i vodovodnoj mreži, a ekstrakcija primarnih elemenata (rudarstvo) predstavlja okosnicu ekonomske aktivnosti. Nadalje, u međunarodnoj politici, zemlja spada u skupinu BRICS te se ističe kao zagovornik alternativne globalizacije, dok je istovremeno Južna Afrika po svim bitnim pravnim, kulturnim i društvenim karakteristikama dio anglosaksonskog svijeta koji seže od Kanade do Novoga Zelanda.

Ova krajnje raznolika zemlja, površinom 25., stanovništvom 23. po veličini na svijetu ima čak 12 (uključujući znakovni jezik) službenih jezika, no u medijima i javnoj upravi dominira engleski, koji kod kuće govori tek oko deset posto ljudi, iza zulua (oko četvrtine) i xhose te afrikaansa (oba imaju oko šestine govornika).

Južna Afrika je zemlja s najvećom dohodovnom nejednakošću na svijetu, s Ginijevim koeficijentom od čak 0,63 (Hrvatska je na 0,29, brojke bliže jedinici znače više nejednakosti). Najbogatijih 1 posto (primjerice, vlasnici rudnika zlata i dijamanata) posjeduje 19,2 posto južnoafričkog bogatstva. U Hrvatskoj gornjih 1 posto posjeduje 8,2 posto nacionalnog bogatstva. Ispod nacionalnog praga siromaštva živi 55 posto stanovništva (18 posto u Hrvatskoj). Južnoafričko gospodarstvo je 33. najveće na svijetu (prema BDP-u korigiranom za kupovnu moć).

Povratak otpisanog

Bivši predsjednik Jacob Zuma osuđen zbog korupcije, a imao je i brojne optužbe za silovanje. Njegova nova stranka zove se uMkhonto we Sizwe (MK, „Koplje naroda“), jednako kao i oružano krilo ANC-ja za vrijeme borbe protiv apartheida, koje je, između ostalog, bilo izvodilo i bombaške napade na vojne i policijske objekte te kritičnu infrastrukturu, no koji su ustvari bili relativno ograničenih razmjera. ANC je izgubio sudski spor gdje je Zumi osporavao korištenje imena i logotipa gerilaca iz vremena apartheida za potrebe nove stranke. Također, bivši predsjednik je odlukom ustavnog suda naposljetku izborio solomonsko rješenje – zabranjeno mu je kandidiranje na izborima (ne može postati zastupnik, a shodno tome niti predsjednik) zbog pravomoćne presude, no dopušteno mu je sudjelovanje u kampanji te je njegovo ime naposljetku bilo na glasačkim listićima istaknuto kao ime nositelja liste.

Nova stranka zagovara radikalnu ekonomsku redistribuciju, uključujući eksproprijaciju poljoprivrednog zemljišta (mahom bijelih farmera). MK se zalaže za eksproprijaciju bez kompenzacije, ali i za, primjerice, ukidanje zakona o istospolnim brakovima. Pored toga, Zumi nisu strani niti ksenofobni istupi protiv useljenika iz drugih afričkih zemalja. Zumina je stranka najbolje prošla u njegovoj matičnoj provinciji, KwaZulu-Natalu te tako potisnula konzervativnu stranku IFP (Inkatha, nazvana prema ceremonijalnom vijencu od pruća, simbolu monarhije Zulua).

Ekonomski još ljevije od njega stoji Julius Malema sa strankom Ekonomski borci za slobodu (EFF). Radi se o panafrikanističkoj i marksističkoj stranci koja zagovara imovinsko razvlašćivanje bijele manjine i potpunu socijalističku preobrazbu ekonomije.

Glavna oporbena stranka je Demokratski savez (DA), čiji korijeni sežu među disidentske grupacije za vrijeme apartheida, a danas okuplja raznolike centristički orijentirane snage, od socijalnog, preko klasičnog do konzervativnog liberalizma, najveću podršku uživa na zapadu zemlje (gdje je i na vlasti), posebice među Obojenima (Coloureds), a u gradovima među biračima europskog i indijskog podrijetla. Obojeni su višerasna skupina koja najčešće govori afrikaans kao materinji jezik, a potomci su Khoisana (Bušmana), Nizozemaca i Malajaca. DA zagovara borbu protiv korupcije i kriminala, suzbijanje epidemije HIV-a koja je ogroman problem u toj zemlji te ubrzano smanjivanje socijalnih razlika na temelju tržišnih mehanizama. Također se zalažu za devoluciju ovlasti na provincije, a dio stranke podupire i federalno uređenje zemlje. Prema podatcima dostupnima u nedjelju (99,9% obrađenih biračkih mjesta), ANC je pao na 40 posto glasova, DA je dobio 21 posto, Zumin MK gotovo 15, a Malemini EFF 9,5 posto.

Korupcija, zdravstvo i migracije

Osim izrazito raširenog nasilnog kriminala koji nerijetko ima i rasističke motivacije (osvetnički kriminal protiv bijele manjine), Južnu Afriku muči i teška korupcija. ANC je kroz tri desetljeća premrežio sve javne položaje, a kao dodatni poticaj korupciji služi i specifični oblik afirmativne akcije u ovoj zemlji, poznat pod nazivom „crnačko ekonomsko osnaživanje“ (black economic empowerment, BEE). Naime, kako bi se ubrzano stvorilo poduzetničku klasu iz redova crnačke većine, zakonski se propisalo kako sva dovoljno velika poduzeća moraju u upravljačku, ali i vlasničku strukturu uvesti minimalni udio crnih menadžera. Premda je kroz tri desetljeća, što organskim putem, što zahvaljujući vladinim programima, doista puno toga učinjeno za premošćivanje ekonomskog i obrazovnog jaza između rasnih skupina u ovoj zemlji, korupcija cvate na svakom uglu, brojni ministri i drugi dužnosnici redovito završavaju u zatvoru, a pružanje javnih usluga pati zbog lošeg upravljanja i političkog kriminala. Najekstremniji primjer je državna elektroprivredna kompanija Eskom koja je zbog korumpirane uprave zemlju s brojnim energetskim resursima dovela do situacije redovitih redukcija u opskrbi strujom.

Cyril Ramaphosa, aktualni predsjednik stranke i države, imućni je poduzetnik koji je pak netom pred izbore potpisao novi zakon o javnom zdravstvenom osiguranju koji predviđa još neobjavljene nove doprinose za javni zdravstveni fond, ali i zabranu građanima da koriste privatne osiguravatelje za istu vrstu troškova. Vladajuća stranka tvrdi kako će tako postići jednaku dostupnost zdravstvene skrbi u ovoj socioekonomski duboko raslojenoj zemlji, dok kritičari iz medicinskih i financijskih krugova, kao i predstavnici Demokratskog saveza, ukazuju na financijsku neodrživost i potencijalnu korupciju centraliziranog podržavljenog sustava pokrivanja troškova liječenja. Privatne klinike, koje trenutno koristi 16 posto stanovnika, boje se da će sada morati prihvatiti velik broj novih pacijenata bez jamstava da će njihovi troškovi doista biti i pokriveni iz novog javnog fonda.

Jedna od tema na kojima se često lome koplja južnoafričkih stranaka, na kojoj se mogu skupljati dnevnopolitički bodovi, ali i davati nerealna obećanja, jest pitanje ilegalne imigracije. Naime, premda se iz naše europske vizure može činiti da nedokumentirani migranti s afričkog kontinenta pristižu gotovo isključivo u Italiju, Španjolsku i Italiju, u Južnoj Africi nedokumentirani useljenici čine između 12 i 20 posto ukupnog stanovništva, a dolaze mahom iz drugih zemalja na jugu Afrike, poput Zimbabvea i Mozambika, ali i iz DR Kongo.

Prva koalicijska vlada

Prije izbora su DA zajedno s Inkathom, ali i konzervativnom afrikanerskom strankom VF Plus te demokršćanskom ACDP, kao i brojnim manjim strankama, potpisali sporazum o suradnji kako bi se spriječilo rast MK-a i EFF-a i njihovo formiranje većine s ANC-om. Međutim, kako stvari stoje nakon gotovo svih prebrojanih glasova (iako Zuma najavljuje prigovore zbog navodne krađe glasova na biračkim mjestima u KwaZulu-Natalu gdje je njegova stranka dobila 45 posto).

Predsjednik Ramaphosa, kojemu bi, ako ostane na vlasti, ovo bio drugi i posljednjih mandat, najavio je da će pokušati formirati većinu s glavnim suparnikom, Demokratskim savezom, budući da sa Zumom ne želi, a s Malemom nema većinu. U DA su više skloni dogovoriti parlamentarnu suradnju te preuzeti ključna mjesta u odborima te mjesto predsjednika parlamenta, negoli ulaziti u vladu. Ako se ostvari ovakva velika koalicija, to bi dodatno moglo potaknuti pretrčavanje dijela ANC-ovaca Zumi te posljedično jačanje lijeve opozicije okupljene oko Maleme i Zume. Obratno, koalicija ANC-a i Demokratskog saveza značila bi prekretnicu za izgradnju poslijerasnog južnoafričkog društva i stvaranje okosnice održivog ekonomskog modela koji bi trebao osigurati smanjivanje vapijućih socijalnih nejednakosti.

U Južnoj Africi živi oko osam tisuća ljudi hrvatskog podrijetla. Neke od tih obitelji su došle još za austrougarskih vremena, no ima i recentnije imigracije. Ako bi se ostvarili planovi o radikalnoj i nasilnoj ekonomskoj preraspodjeli kakve priželjkuju Zuma i Malema, to bi zasigurno potaknulo Južnoafrikance koji mogu steći putovnicu neke od država članica Europske unije da se sklone u Europi, pa tako i u Hrvatskoj.

Eventualna koalicija ANC-a s DA-om bi mogla imati i utjecaja na južnoafričku vanjsku politiku. Naime, ova je zemlja pred međunarodnim sudom u Haagu optužila Izrael da provodi genocid u Gazi. Međutim, vodstvo Demokratskog saveza, uključujući jednu od ključnih protuaparthejdskih borkinja, Helen Zille, čiji su židovski predci pobjegli iz nacističke Njemačke 1930-ih, uvelike podržava Izrael. Veze ANC-a i PLO-a sežu u vrijeme Hladnoga rata, dok je pak upravo židovska zajednica u toj zemlji (oko 50 do 75 tisuća ljudi), zajedno s Katoličkom crkvom, među bijelim građanima predstavljala glavnu snagu proturasističke borbe za vrijeme apartheida. Protekli vikend svakako je donio nove vjetrove oko Rta dobre nade i može označiti početak novog razdoblja demokratskog razvoja na jugu afričkog kontinenta.