Pornografija postaje mainstream – to znamo već odavno, a nastup Sare Seifert u Supertalentu to je samo potvrdio. Show koji se emitira u prime timeu, pred publikom koju uglavnom čine školarci, ugostio je djevojku u gaćicama. Pa smo tako nakon malih Mađarica koje preskaču konope, predškolca iz Mostara koji zna sve zemlje svijeta i glavne gradove ili djevojke koja vrti hula-hupove, mogli pogledati tverkanje ne pretjerano pokrivene stražnjice i prednjice.

Tverkanje je ušlo u Oxfordski rječnik 2013, s riječju 'selfie', uz znatnu razliku: urednici su, istražujući riječ, otkrili da je stara najmanje dvije stotine godina, samo je nije nitko primijetio. Da fenomen nije od jučer, može se lako provjeriti na YouTubeu, na snimkama iz 1920-ih kada je afroamerička pjevačica Josephine Baker zapalila Casino de Paris, Folies Bergère i Moulin Rouge, tverkajući golih grudiju, u minici od banana, hraneći seksističke i rasističke fantazije Parižana.

Tverkanje je bilo ograničeno na varijetee i kabarete i izazvalo je mnogo predinfarktnih stanja sredovječne gospode. Ali sada se probilo u obiteljsku zabavu, zajedno s plesom na šipki i reklamama za afričku šljivu, prezervative i lubrikante.

Kako su tverkali naši stari

Tvrdnje da je nastup Sare Seifert, Vukovarke u slavonskoj nošnji, odraz zdrave i tradicionalne panonske seksualnosti, kakvih ima po medijima, dosta su apsurdne. Naravno da nije nedostajalo seksa na slavonskom selu, ta kako bi! Bila su to vremena kad je šljiva bila u boci, a ne u kapsuli. Dok su bake štrikale nakurnjake, tetke i stričevi preskakivali su ograde, a mladi se stiskali po sjenicima i vrbicima, ali nitko nije paradirao šorom u gaćama. Nije to bilo zato što se u gaće ne bi skidali. Skidali bi se Slavonci i Slavonke u gaće, pa bi na koncu skinuli i njih, ali činili su to potajno, u društvu i s namjerom – da se u tom susretu doživi nešto zajedničko, što bi nerijetko rezultiralo djecom što su se poslije okupljala u čoporima. Jer sve te djevojačke vezene marame, šlingane pregače, štirkane podsuknje ionako nisu služile drugom nego da se skinu, a bilo ih je toliko jer su bile njihovi jedini žetoni u okrutnoj igri života.

Uostalom, što je život nego poker na svlačenje, u kojem nam malo-pomalo padaju ograde što smo ih oko sebe podigli, i u kojem je bit izdržati što duže prije nego nas skroz prozru? Upravo iz tog razloga djevojke su nekada savjetovali da žena ne smije odmah pokazati sve. Sarah Seifert oglušila se na tu opomenu, uvjerena da će tu pobjedu osvojiti na juriš i sve riješiti u prvoj rundi, riskirajući na sve ili ništa, u nadi da će nebo, sudbina ili sreća nagraditi njezinu hrabrost, što je tako svojstveno mladosti.

Ali nakon prve runde, slijedi ih još bezbroj. Josephine Baker nije zapamćena zbog tverkanja. U ratu je bila hrabra članica pokreta otpora, nagrađena brojnim odlikovanjima; poslije rata borila se za prava crnaca u Americi; posvojila je dvanaestero djece svih boja i rasa – pokazavši požrtvovnu i plemenitu narav. Nastupala je do svoje 70. godine, čak je i umrla na turneji. Koliko je njezina sudbina različita od sudbine njezine vršnjakinje i kolegice u golotinji i skandalima, njemačke glumice Anite Barber!

– Koje Anite Barber? – pitate se sada.

Pa, da, u tome i jest poanta.

Unovči tijelo dok si mlad(a)

Društvene mreže pune su slika hrvatske mladosti u gaćama i pretijesnim grudnjacima. I djevojke i mladići poziraju oskudno odjeveni, zamotani u ručnike sjede na hotelskim krevetima, gledajući u daljinu i djelujući zamišljeno, reklamirajući modne i kozmetičke brendove, skupljajući lajkove i pratitelje, boreći se za prestižnu titulu influencera. Za taj posao moraju se brzo kvalificirati i brzo se u njemu proslaviti jer, znaju i sami, nije isto pozirati u gaćama u kuhinji kad imaš 20 godina ili kad ih imaš, ne daj Bože, 30, 40 ili 50. Unovčavanje tijela – bez obzira na to jeste li model, nogometaš, maneken ili tverkašica – mora se obaviti brzo, dok je tijelo još glatko i svježe, bez bora i strija, dok je još fleksibilno i izdržljivo.

Optimizam prodavača tijela, nažalost, nerealan je. Oni koji imaju novca, žele ga imati još više, što znači da nikad ne kupuju, nego samo ulažu. A ulažu u ono što će vrijediti s vremenom više, a ne manje. A tijelo s vremenom vrijedi sve manje, što će vam reći svi koji od njega žive, od amsterdamske četvrti crvenih svjetiljki do Boljšoj teatra.

Zato svi prodavači tijela traju kratko. Njih sistem iskoristi i odbaci, stalno željan mladog mesa. Neopisivo je cinično na televiziji izlagati djevojke dok se iz svih portala slijeva poplava svjedočenja žena i muškaraca koje su u showbizu spolno napastovali, pipali, silovali ili izlagali ekshibicionističkim fantazijama, i o tome kako su se tada mladi početnici osjećali jadno, iskorišteno i prljavo. I to se ne zbiva samo po opskurnim studijima i vodviljima, nego i po najuglednijim sveučilištima – upravo su ovih dana u Hrvatskoj objavljena pisma u kojima možemo čitati kako je čak i velikom i zakučastom filozofu Martinu Heideggeru poskočio Bitak kad je ugledao mladu studenticu Hannu Arendt, pa ga je odlučio umetnuti u njeno Vrijeme.

Trgovina tijelima izlazi iz mraka na naslovnice i pozornice. Tijelo postaje predmet spektakla, ali se istovremeno ubija spolna ljubav. Seks je u nastupu Sare Seifert, kao i u životu masturbatora što posjećuju porno stranice, sveden na fiskulturu. Što je više seksa u medijima, to ga je manje u životima. Što je više reklama za lubrikante, to je manje djece. Što je više golih žena, to je više reklama za afričku šljivu. Porno banane nisu jedre i svježe, nego uvele i mlohave.

Otkad je gledanje zamijenilo dodirivanje, seks je umro. Televizijski striptiz udaljen je od spolne ljubavi isto koliko i prodaja nevinosti na eBayu od prve bračne noći.

Nije Afrika još rodila šljivu koja tu može pomoći.