Draga Rujana,

Dugo sam razmišljala da li da te zamolim za savjet, jer već skoro pa godinu dana pokušavam sama doći do rješenja ali bezuspješno, samo sam sve zbunjenija.

Ok, da počnem. U zrelim 30-tima sam, u vezi sam sa svojom partnericom skoro 14 godina, volim je, ona mi je srodna duša, najbolja prijateljica, nastavlja moje rečenice, po izrazu lica zna o čemu razmišljam, ali u zadnje vrijeme ne osjećam više seksualnu privlačnost. Ne mogu reći, naš seksualni život i dalje je dobar, kak' bi se reklo, znamo naša tijela i kak reagiraju, ali ne osjećam više strast, seksualnu privlačnost.

Problem počinje sa mojim bivšim dečkom, bili smo kratko zajedno, ja sam prekinula (radi gluposti), ali uvijek mi je ostao u srcu, bila je to mladenačka ljubav, ali on me nikada nije prebolio. Sretali smo se povremeno par puta svih ovih godina, zadnji put slučajno prije godinu dana, malo popričali.

Ja sam poslije susreta malo prokopala po njegovom profilu na Fb, zanimalo me šta radi, u kakvu je osobu odrastao, bla bla, znatiželjna sam bila, on je to vidio (ima Profile Viewers, ja nisam onda ni znala da to postoji) i počeo je puštati ljubavne pjesme (ja i dalje nisam znala da on može vidjeti kad mu ja gledam profil i ja sam bila znatiželjna da vidim kome to pušta pjesme, mislila sam da se zaljubio) i poslao mi je poruku da stupimo u kontakt, da me pratio svih ovih godina kaj radim i kak sam (radimo u istoj profesiji). Ja sam mu odgovorila dosta grubo (ni sada ne mogu sama sebi objasniti zašto) i rekla mu da sam ja u dugoj sretnoj vezi, da sam voljena i da volim, da me on privlači ali da smo prerazličiti da bi mogli funkcionirati zajedno. On se jako naljutio, povrijedila sam ga, sve veze je prekinuo sa mnom.

Problem je počeo kad nakon toga ja više nisam mogla prestati misliti na njega, o nama. Probala sam ga poslije kontaktirati da vidim šta je to između nas, da li zaista ima nešto između nas, čestitala mu rođendan, ali ne želi više kontaktirati sa mnom. Godinu dana je prošlo, ja i dalje ne mogu prestati misliti na njega, osjećam leptiriće kad pomislim na njega, naježim se kad razmišljam o njegovim dodirima i poljupcima.

Godinu dana razmišljam da li vrijedi prekinuti predivnu vezu koju imam, s osobom koja me drži kao kap vode na dlanu, koja me smatra princezom, koja je žrtvovala svoj život radi mene (preselila se i napustila posao, žrtvovala svoj način života da možemo biti zajedno, jer radi posla stalno mijenjam gradove i države), radi fizičke strasti, radi mogućnosti veze s osobom koju, iskreno rečeno, znam ali opet ne znam. Moja glava mi govori da ne budem glupa, da imam predivnu vezu (svim prijateljima smo uzor uspješne veze), izgrađen život, svoju malu obitelj, ali ne znam da li sam zbilja toliki mazohista, da li je to ljudsko prokletstvo da mora uništiti sve lijepo, pa tek nakon toga shvati šta je imao, ali ja ne mogu prestati misliti o njemu.

Čitala sam o sudbinskoj i karmičkoj ljubavi i shvatila da je on moja karmička ljubav kojom plaćam prošle živote, teška i mukotrpna, a ona moja sudbinska ljubav, stabilna, u ovom životu, s kojom osnivamo obitelj i imamo djecu. Navodno, ljudi rijetko nađu jednu od ove 2 ljubavi u 1 životu, ja sam očito našla obje i to u isto vrijeme, ako je sve to istinito.

Molim te reci mi svoje iskreno mišljenje, da li moja veza više nije kvalitetna jer ne osjećam strast, da li sam samo razmaženo derište koje misli da sve može imati bez posljedica, da li ga želim jer on mene toliko želi, a ja ga ne mogu imati? Jel' moguće voljeti 2 osobe u isto vrijeme? Pokušavam razmišljati glavom i srcem, 100 pitanja i odgovora mi prolazi konstantno kroz glavu, ali takav je kaos u meni da više zaista ne razumijem ni svoje osjećaje, niti reakcije.

Molim te izvedi ovu gusku iz magle.

Hvala unaprijed,

Zbunjena

Draga Zbunjena,

odgovor na tvoja pitanja glasi DA.

Da na sve gore navedeno: tvoja veza očito više nije ono što je bila, ma koliko se ti uvjeravala u to pa čak i navela kako ste uzor prijateljima i kako se tvoja draga "žrtvovala".... upamti, nije se žrtvovala, samo je dovoljno željela biti s tobom da modificira svoj život, a ako ti to ikada predbacuje, to je prilog mojoj sumnji da vaša veza nije to što je bila i da ZATO ona tebi više nije seksualno privlačna.

Zatim, da - mislim da si malo razmažena, ali toga si svjesna i sama jer inače tvoje treće pitanje ne glasilo da ga "možda želiš jer on toliko želi tebe", jer - kako si sama rekla, čovjek te odj**** u skokovima još prije godinicu, dakle ne vidimo da te baš želi.

Osim toga, draga moja, kakvi leptirići, kakvi dodiri i razmišljanja, prošlo je 14 godina - nisu to prisjećanja, ja ne znam niti gdje sam bila i što sam radila prije 14 godina, to prodaj nekom drugom - radije priznaj: ti o njemu maštaš!!!

Možda zato jer ga ne možeš "imati" (uf, kako mrzim te posvojne izraze), ali svakako i zato jer u njega projiciraš ono što ti fali u ovoj vezi. Znam da će sada zlobni komentatori zaključiti da se radi o nečemu što ti žena ne može pružiti, ali ja ne mislim da to ima neke veze.

Bilo bi dobro da pokušaš shvatiti što je to što ti fali i zašto - naravno da je moguće da te draga više ne privlači jer ti je dosadila, ali mislim da je to logično objašnjenje kod ljudi koji mogu odvojiti seks od ljubavi. Iz mog iskustva, razlog je obično dosta dublji od površine kože ili dubine.... ma znaš čega.

A inače, koliko znam od nekih lezbijskih parova s kojima se družim, navodno je poznato da lezbijkama treba stotinu godina da odluče prekinuti, isto kao što gayevima treba sekunda da se "zbliže" - ali možda su to samo predrasude. Razumijem da imaš grižnju savjesti i da te strah da takvu ljubav više nećeš naći, ali molim te poštedi me karmičkih sra**a (koncept karme je ionako danas posve izvitoperen i nimalo nalik na originalno vjerovanje) i prošlih života i “sudbinskih” ljubavi, po meni su to sve samo izgovori za ljude da provedu svoju volju i ne osjećaju se previše loše zbog toga.

Tvoje "bezobrazno odbijanje" (da si ga zbilja htjela odbiti, ne bi mu rekla da te "privlači, ali...", niti bi mu se imala potrebe pohvaliti da "voliš i da si voljena" - bljak, daj razmisli) bivšeg dragog zbilja zvuči kao nešto iz ljubića u kojem je to obavezna figura - junaci se prvo zavade, pa se na kraju pomire i žive sretno do kraja života, odnosno jednoga dana pišu nekom blogeru ili blogerici jer im u vezi nestane strasti koju pojedu svakodnevni poslovi, prljave čarape, neugodne navike, djeca ili roditelji, kućni ljubimci koji pišaju i auto koji se kvari.... razmisli o čemu se tu zapravo radi i priznaj sebi – ti si se zaljubila u mogućnost nečeg Drugog. Što znači da ti više nije zanimljivo ovo Prvo.

Btw., ako te taj frajer još uvijek zbilja hoće, onda ti je odradio klasik – odbijanje zainteresirane strane u svrhu pobuđivanja radoznalosti i slabljenja žrtve koja se onda počinje pitati "zašto me on neće?" i počne maštati, osjećati "leptiriće" i sva ta sra** i uvjeriti sama sebe da ga "mora imati"...

Ali naravno, moram te podsjetiti da te možda ipak - neće.

I na kraju te molim - što god učinila, nemoj probati sjediti na dvije stolice jer je to vrlo sebično i nepošteno. Ako zaključiš da je među tobom i tvojom dragom gotovo, prvo prekini s njom a onda ganjaj bivšeg po FB-u i šire.