Indiju već tjednima potresaju protesti. Ovaj puta nisu izazvani političkim ni religioznim sukobima ili bilo kojim 'velikim' problemom koji inače muči tu ogromnu zemlju. Protesti su, baš naprotiv, započeli zbog, u tim razmjerima, malog događaja s tragičnom posljedicom, a započeli su pred neka tri tjedna kada se pročulo da je brutalno silovana studentica u New Delhiju. Ni prva ni zadnja, reći će cinici, a većina ih ionako strada, a da svijet nikada ne sazna za njih. No cinizam je slaba obrana pred tragedijama koje žene u ovoj zemlji doživljavaju zahvaljujući duboko ukorijenjenoj patrijarhalnoj tradiciji – od ubijanja novorođene ženske djece do, istina zabranjenog, spaljivanja živih udovica, da o unakažavanju ili čak usmrćivanju nepoželjnih nevjesta ni ne govorimo. I baš zato su indijski, osobnom tragedijom motivirani spontani protesti, daleko dragocjeniji.

Što se dogodilo? Djevojka i njezin prijatelj, nakon što nisu imali drugog izbora za večernji prijevoz na povratku iz kina, ušli su u privatni autobus za koji su vjerovali da će ih odvesti kamo su namjeravali. Umjesto toga, napala ih je grupa pijanih mladića. Počelo je s vrijeđanjem djevojke jer je sama u društvu mladića. Njih šest pretuklo je njenog prijatelja i silovalo djevojku preko sat vremena. No 'samo' silovanje nije bilo dovoljna kazna djevojci koja se usudila pokušati braniti svoga prijatelja kad su ga nasilnici napali. Ono što je uslijedilo, povrede željeznom šipkom, bilo je daleko strašnije i smrtonosno. No ni tu nije kraj: kada su ih nasilnici izbacili iz autobusa, a muškarac pokušao zaustaviti automobiliste, bicikliste i prolaznike očajnički zazivajući pomoć, nitko se nije zaustavio punih 20 minuta dok obližnji radnici ipak nisu pozvali policiju. Policija je, naravno, kasnila.

Studentica je nakon 13 dana bolničke agonije umrla. Njena smrt postala je nacionalna tragedija, a Jyoti Singh Pandey, čiji je identitet njen otac otkrio tek nakon njene smrti, preko noći se pretvorila u simbol odnosa prema ženama u indijskoj kulturi. Slučaj je doslovno eksplodirao u lice svima onima koji nipodaštavaju problem nasilnih odnosa prema ženama.

Nasilnici su odmah uhapšeni i već im je počelo suđenje. Okrutnost njenih nasilnika teško je pojmiti i za nju nema opravdanja. I baš je ovaj slučaj, možda upravo zbog iskazanog suviška nasilja odnosno iživljavanja nad žrtvom, bio iskra koja je zapalila plamen protesta. Nisu protestirale samo žene, nego i muškarci, mladići, kao i očevi čija bi se ženska djeca sutra moga naći u sličnoj situaciji, noseći transparent 'Objesite silovatelje' i zahtijevajući oštrije kazne za nasilje nad ženama. Nakon šoka i šutnje, Jyotin je otac dopustio da se objavi njezino ime koje je do tada bilo nepoznato javnosti i tako svoju tragediju učinio do kraja javnom. Objasnio je da na taj način želi da ubojstvo njegove kćeri ohrabri one djevojke koje se ne usude prijaviti zločin.

Naravno da je bilo i onih koji su izjavili kako i sama žrtva, Jyoti, snosi odgovornost za svoju smrt. Tako je, na primjer, sada već razvikani guru Asarem Bapu izjavio da je ona kriva koliko i njezini silovatelji. Trebala je silovatelje nazvati braćom i moliti ih da stanu. Tako bi spasila čast i život, dodao je duhovni vođa, a njegov PR pojasnio je: 'Da je ponavljala božje ime ili recitirala molitvu (mantru), bog u njoj možda bi joj pokazao kako da izbjegne zločin.' No nesretna Jyoti očigledno nije imala vremena za molitve…

Antonija Bilić kao hrvatska Jyoti

Ništa od opisanog nije novo i nije nepoznato ni u našoj sredini. New Delhi je geografski jako daleko, ali kad se radi o poštivanju žena i o argumentima i 'argumentima' oko silovanja, sve smo ih čuli i ovdje. Nedavni slučajevi u Osijeku, kada je žena ubijena takoreći naočigled susjeda, iako je na balkonu zapomagala, ili u Slavonskom Brodu gdje je nasilje nad djecom povezano s nasiljem nad majkom, također svjedoče da ni susjedi ni za to zadužene službe najčešće ne reagiraju ili to čine kad je već kasno. I napokon – Antonija Bilić na koju Jyoti čak podsjeća svojim krhkim izgledom. I njena je smrt prerasla u nacionalnu tragediju.

No naša nacionalna tragedija nije urodila nikakvim promjenama. Tu i jest razlika između dvije udaljene zemlje s patrijarhalnim vrijednostima: dok u jednoj ljudi masovno demonstriraju zalažući se za promjene u odnosu prema ženama, ovdje je to teško i zamisliti. Štoviše, kada ministarstvo pokuša uvesti program zdravstvenog odgoja koji uključuje i seksualni, i koji bi trebao – kroz znanje o drugom spolu – doprinijeti razumijevanju i promjenama u odnosu spolova, suprotstavljaju mu se upravo oni koji zastupaju ideologiju sličnu onoj indijskog gurua. Borba za poštovanje žena i njihovih prava, a prije svega prava da kaže NE, neprekidna je. No to je stari poučak. Ono na što tragedija Jyoti dodatno ukazuje jest da i nasilje nad ženama ne može uvijek proći nekažnjeno i da, osim onih čiji je to posao, odgovornost za nasilje nad ženama snose i javnost i pojedinci – svi oni koji su mogli pomoći, a nisu.