'Nije to nešto lijepo, ali ja sam samo čovjek. Nekada se dogode i takve stvari', samouvjereno je početkom svibnja 2022. godine govorio vukovarsko-srijemski župan Damir Dekanić iz Hrvatske demokratske zajednice. Iza njega je bila automobilska nezgoda koja se uistinu može dogoditi svakome. Ono što je tada, a i cijelu godinu nakon toga, najmoćniji HDZ-ov čovjek u istočnoj hrvatskoj županiji prešutio jest da je o tom događaju ispleo nevjerojatnu mrežu laži. Od trenutka u kojem se s 1,44 promila na Veliku subotu (dan tišine i molitve) zabio u parkirano vozilo, pa kasnije i u zid i ogradu nečije kuće, župan nije prestao lagati.

Kako ga tereti Državno odvjetništvo, nije rekao istinu - da je te noći pijan vozio službeni auto i da je nakon nezgode za novac pokušao podmiti žiteljicu Cerne kojoj je učinjena šteta. Lagao je da je za volanom bio njegov rođak kojeg je uvukao u ples laži. Sramotno za njega i za policijske djelatnike, lažirao je iskaz, a oni slijedom toga svoje izvješće – za novac, položaj ili uslugu, sasvim je svejedno. Za nekoga tko upravlja javnim sredstvima jednaka je sramota da je temeljem lažnog iskaza i izvješća tražio odštetu od osiguranja. Hrvatska je politika nažalost odavno postala središnje mjesto neistine, nemorala i nedostatka pozitivnih ljudskih osobina. Posljedica navedenog je društvo oguglalo na prevaru, laž i krađu onih koji ga vode.

Premda nevoljko priznajemo, svi smo ponekad skloni prešutjeti ili slagati. Istraživanja pokazuju da djeca već s dvije godine počinju lagati. Štoviše, neki psiholozi smatraju sposobnost neizgovaranja istine jednom od točaka koje pokazuju uspješnost u razvoju djece. Laganje je složena ljudska aktivnost koja zahtijeva precizno planiranje, pažnju i sposobnost da određenu situaciju promotrite iz perspektive onih koje pokušavate zeznuti. Istraživanja kemizma mozga i ponašanja ukazuju na to da što više lažemo, to nam ta aktivnost postaje jednostavnijom, a vjerojatnost da ćemo ponovo slagati se povećava. Odrastanjem se razvijamo i moralno pa velika većina nas odraslih svjesno odlučuje ne lagati, znajući da je to put kojim ćemo povrijediti sebe i druge. Sve to vrijedi za 99 posto građanki i građana Hrvatske, ali ne i za političare koji upravljaju našim životima. Dobar dio njih svaki dan svojih mandata provede bezočno i besramno lažući. Za zdravlje društva važno je snažno im odgovoriti – pravosudno, represivno, ali i ljudski.

'Pustite vi mene i ljudsku razinu. Nakon toliko iskustva ta kategorija je nebitna', odgovor je predsjednika Vlade Andreja Plenkovića na novinarsko pitanje: 'Ako je lagao, osjećate li se Vi na ljudskoj razini povrijeđeno?' Ideja da je političko djelovanje odvojeno od ljudske razine i svakodnevice osnovni je uzrok pada povjerenja u političare. Upravo je pozitivna strana ljudske prirode kroz vrijednosti poput poštenja, iskrenosti, integriteta i solidarnosti ono što kronično nedostaje hrvatskoj politici i onima koji nužno nose veću odgovornost djelujući u javnoj sferi. Posljedica tog 'otuđenja' jest nedostatak osude lokalnog moćnika koji pijan razbija službeni auto, udara tuđe automobile i ugrožava imovinu, podmićuje, vara, laže… Zvuči kao loš film, a hrvatska je stvarnost.

Jer da je Damir u školi, bi bio ekspresno izbačen. Na bilo kojem drugom radnom mjestu Dekanić bi dobio automatski otkaz. Da je u njemu ostalo barem malo morala, župan bi se ispričao i ponudio ostavku, a Plenković bi je radosno i iskusno prihvatio znajući da se svima mogu dogoditi automobilske nezgode, da znanost ukazuje na to da nekada svi slažemo, ali da je zbog budućnosti Hrvatske nužno osuditi laži onih koji su na vlasti, pa makar bili stranački kolege.

Važno je to s političke, ali još više s ljudske razine!