'Onaj koji spašava svoju zemlju ne može prekršiti niti jedan zakon' – jučer je u jednom od svojih brojnih obraćanja na društvenim mrežama napisao 47. predsjednik SAD-a Donald Trump. Rečenicom, preuzetom iz filma Waterloo iz 1970. godine, Napoleon Bonaparte opisuje uvođenje svoje diktature koju opravdava potrebom za stabilnošću, borbom protiv unutarnjih i vanjskih neprijatelja te voljom naroda.

Filmofil Trump između partija golfa na Floridi se često koristi sličnim argumentima dok 'humano' premješta stanovnike Bliskog Istoka ili ponovo vraća plastične slamke u američke fast food restorane. Mnogi su ponukani idejama veličine i percepcijom snage poželjeli nametnuti apsolutnu vlast i postati kraljevi, carevi ili štogod već. Kao spasitelji postavljaju se iznad zakona negirajući vladavinu prava i gotovo redovito gazeći sve one koji ne pripadaju njihovim krugovima. Dovoljno je pogledati još jednog filmofila – Vladimira Putina.

Premda će se mnogi ozbiljno zabrinuti zbog navedenih filmskih citata, njih treba gledati u okviru šire strategije koju, uz pomoć niza sporednih uloga koje igraju Elon Musk, JD Vance i brojni drugi, provodi američki predsjednik. Ukratko ta bi se strategija mogla nazvati – otupi, izludi pa vladaj.

Bombardiranje besmislenim detaljima

Znanstvene spoznaje iz psihologije ukazuju da kontinuirano izlaganje podražajima otupljuje naše reakcije. Npr. izrazito glasan zvuk će nam se na početku činiti neizdrživim, a kako vrijeme prolazi prag reagiranja će se spustiti. Upravo navedeni mehanizam primjenjuje Trumpov glumački ansambl pri čemu je intenzitet zvuka zamijenjen intenzitetom informacija. U ovoj strategiji važno je bombardiranje najrazličitijim pojedinostima od kojih neke sugeriraju početak svjetskog rata, neke borbu protiv zamjenica, a neke proizvodnju kukuruza u Iowi. Ono na što bismo u prvom tjednu reagirali, za tri mjeseca nećemo ni primijetiti.

Redatelj, scenaristi i glumci znaju i da korištenje kontradiktorne komunikacije s pozicije moći kod ljudi izaziva zbunjenost. Prvo ćemo nametnuti carine svima, pa ćemo ih odgoditi, da bi ih opet nametnuli, a sutra odgodili. Neki će na takvu praksu jednostavno odustati od praćenja vijesti, drugi će poljubiti prsten moćnika, a tek manji dio će se pokušati suprotstaviti. Treći stup ove strategije je umanjenje važnosti istine - ono što govorite ne mora biti zasnovano na činjenicama, brojkama i podacima.

Samo zarada

Tako ćete u vijestima proglašavati uspješan lov na ilegalne imigrante, premda ste po brojevima tek na pola onoga što vam je radio prethodnik. Javno ćete ismijavati da se novac američkih poreznih obveznika troši na slanje kondoma Hamasu u Gazu, da bi za nekoliko tjedana rekli da se radi o Gazi u Mozambiku kao dio globalne borbe protiv HIV-a.

Situacija u kojoj ljude otupite, izludite i relativizirate stvarnost pogodno je tlo za dokidanje kritičke misli, nametanje jedine 'istine' (koju ćete po potrebi prilagođavati) i ostvarivanje stvarnih osobnih ciljeva – onih ekonomskih. U reakciji na glumačku ekipu predvođenu Trumpom treba se voditi maksimom da Hollywood zanima isključivo zarada – po potrebi Bonaparte, Džingis-kan, Churchil, Reagan…

Samo – 'Show Me the Money!'.