U knjizi 'Deset dana koji su potresli svijet' američki reporter John Reed opisuje Oktobarsku revoluciju u Rusiji 1917, kojoj je svjedočio i koja je zaista potresla dobar dio svijeta i još uvijek ga trese. U hrvatskim medijima neki novi svjedoci prepoznali su kako se ovdje također dogodio sličan potres. Nije riječ o revoluciji, ali ipak, u razmaku od svega nekoliko dana tri su sudske presude preobratile lice zemlje. I tako je ova mala, snuždena – kažu i 'duboko depresivna' – zemljica u kojoj ljudi desetljećima vape do neba zbog nepravde, korupcije i laži odjednom, takoreći preko noći, ozdravila. Prema njihovom svjedočanstvu, srećom potkrijepljenom HTV-ovom slikom, na ulicama i u crkvama pojavile su se razdragane i raspjevane mase ljudi, nebo je bljesnulo od vatrometa, zamamni miris pečenih volova i ostale stoke sitnog zuba širio se unaokolo, a narod se veselio dugo u noć. Nenaviknut na ovakve nagle i, kako pišu ti svjedoci, povijesne obrate, čovjek bi mogao pomisliti da je takvo što moguće samo u holivudskim superspektaklima. Ali što kad HTV snima superspektakle, pa su tri presude, kao Isusovih pet kruhova, bile dovoljne da ispod tamnih oblaka surove stvarnosti zasja sunce i obasja Novu Hrvatsku.

Znamo što se dogodilo: u nizu filmskih sekvenci u stilu Georga Lucasa, uz svesrdnu pomoć stranih sudova (članova Galaksijske federacije iz Kapošvara i Haga) Darth Vader 1, baš kao i Darth Vader 2, osuđeni su na zatvor, a pravednik Luke Skywalker i njegov debeljuškasti pratilac R2D2 su napokon oslobođeni krivnje. Ima li razloga za trijumf publike? Naravno da ima, što se i čulo kad je 100.000 gledatelja zapjevalo: 'U boj, u boj!' Samo što naš junak nije imao inspiraciju da krene u boj, jer, eto, 'Čekali Ramba a došao Dalaj-lama', kako je nadahnuto napisao Jurica Pavičić.

U trenutku odmah iza šokantnog potresa, što ustvari haška presuda znači, ne bismo sada sitničarili koliko daleko seže kapošvarski utjecaj i je li Darth Vader 1 imao pomoćnike također na strani Sitha. Radije zaustavimo film na kadru pjevanja i vatrometa i okrenimo se, kako nam je to Luke savjetovao u kratkom obraćanju, budućnosti. Hrvati su, ispostavlja se u novom narativu, toliko čeznuli za pravdom i istinom da su, dok se one nisu dogodile, naprosto bili blokirani u svojoj nesreći. Bili su im paralizirani i um i udovi, pa ne samo da nisu mogli misliti ni raditi, nego se nisu mogli ni okrenuti budućnosti.

Naravno, neumjesno je i nepristojno u tih deset dana koji su potresli Hrvatsku bilo pitati vole li Hrvati pravdu više od kruha i imaju li tri presude moć da preobrate mrak u svjetlo, pesimizam u optimizam, a vodu u vino. No jedanaesti dan je na vidiku, a teško pitanje kruha, optimizmu usprkos, i dalje ostaje neriješeno, pa se sada valjda može, a da se ne remeti idila, upitati: koliko će trajati učinak nedavnog povijesnog potresa? Hoće li sunce optimizma koje nas je napokon obasjalo imati učinka na učinkovitost obasjanih? Hoće li suci pravednije i brže suditi, trgovci više prodavati, studenti polagati više ispita, liječnici uzimati manje love, a katarski prinčevi napokon početi investirati u terminal za ukapljeni plin? Jer, nakon fešte, i nakon što smo se svi okrenuli budućnosti, gladan želudac već neugodno i uporno zavija.

Iz toga se vidi da sile mraka ne miruju. Nakon 'Povratka nade' slijedi 'Osveta klonova'. Dok se još nismo sabrali od neshvatljive sreće, već su navalili su novi/stari porezi, a vječni neprijatelji poput nezaposlenosti ponovo dižu glavu. Još nas boli glava od opijenosti, a već osjećamo kako nas ponovo obuzimaju teške slutnje…

Što nosi budućnost o kojoj tako nadahnuto govori Luke? Što učiniti sa strahovima i frustracijama koje se ponovo bude, kako ih na vrijeme suzbiti? Možda da bacimo pogled preko plota, pa vidimo što se događa u susjedstvu? Nije da su oni iskusili takvu potresnu katarzu, ali ipak, i njima prijeti ista sila iako su udruženi u Galaksiji.

Pogledajmo samo Italiju ili Španjolsku, naša nezaposlenost stremi ka njihovoj, u postotku mladih među njima pratimo ih u stopu. Ili, nedajbože, skrenimo pogled prema Grčkoj koja puca po šavovima. Može li se, nakon okrepljujućeg ali ipak prvenstveno simboličnog duhovnog iskustva, nama dogoditi to isto? Zatim, zašto ne, pogledajmo Srbiju koja srlja u primitivni nacionalizam brzinom svjetlosti, a ne zaboravimo pritom ni Mađarsku. Njihovi strahovi i frustracije sve se brže i očitije kanaliziraju u populističku desničarsku politiku. Zašto? Zato jer su visoka retorika, niske strasti i nedostatak posla i kruha opasna smjesa s kojom često institucije vlasti ne znaju pametno rukovati.

Neizmjerno je zadovoljstvo napokon imati osjećaj da živiš u zemlji istine i pravde, no ne bi bilo loše kad bi se u toj istoj zemlji moglo i raditi i, općenito, živjeti sigurno i normalno. Lekcija iz neposrednog galaktičkog susjedstva, a i šire, glasi: ako se strahom i osjećajem ugroženosti ne mogu, ne znaju ili neće ozbiljno pozabaviti institucije/stranke na vlasti, ima tko hoće. Simbolični dobitak koji je Hrvatska uknjižila pobjedom nad silama mraka brzo se troši. Ako se novoprobuđeni optimizam ne podupre konkretnim mjerama koje uključuju ne samo pravo na pravdu, nego i pravo na kruh, pretvorit će se, na žalost, u još goru frustraciju. A to klonovi i čekaju…