'Daj Štef nemoj me zaj…' – pod utjecajem vrućine i četvrtog hladnog piva krenuo je Miroslav – '…mala se samo potpisala na ispit i zbog toga su je srušili.' Nije dugo trebalo za odgovor – 'Pravila su pravila Mirek. To kaj ste ti i tvoji 'rođe' navikli na neke druge fore, to je drugi par rukava. Next time potpis curo!'

Rijetko kada teme iz obrazovanja uđu u srpanj i nađu svoj put do zagrebačkih kvartovskih terasa. Slučaj učenice koju je država zbog potpisa na dijelu ispita državne mature iz hrvatskog jezika diskvalificirala te joj time onemogućila upis na fakultet već tjednima zanima hrvatsku javnost. Sve u tom slučaju kao da je iz srednjoškolskih udžbenika etike ili romana u kojima se propituje odnos pojedinca i sustava i razmjernosti 'zločina i kazne'.

U osnovi priče nalazi se desetljetna nespremnost obrazovnih vlasti, bez obzira na stranačku pripadnost, da unaprijede učinkovitost i pravičnost vanjskog vrednovanja na prijelazu iz srednjeg u visoko obrazovanje. Umjesto da ispite i procese iz godine u godinu čine kvalitetnijima, vlast se nečinjenjem i dvostrukim mjerilima dovodi u poziciju mega negativca – trenira strogoću na klincima za nesmotrenost zanemarujući brojne vlastite mane.

Obrazovne vlasti od samog uvođenja nisu riješile neke osnovne stvari vezane uz model državne mature, a koje onda godinama uzrokuju različite probleme i slučajeve. Osnovni problem jest taj da ispiti nisu standardizirani. Drugim riječima, težinski se i sadržajno razlikuju od godine do godine, a država ih tretira kao jednakovrijedne.

Problem je i da ispiti u svom obveznom dijelu imaju dvostruku funkciju – oni su za sve učenike klasifikacijski za upis studijskih programa, a za učenike gimnazija uspjeh na njima je preduvjet završetka gimnazijskog obrazovanja. Ispiti iz hrvatskog, matematike i stranog jezika polažu se na dvije razine pri čemu je viša razina usklađena s kurikulima gimnazijskih programa.

Nevjerojatno je da država dopušta učenicima gimnazija da svoje školovanje završe polaganjem ispita osnovne razine. Takvih je u slučaju matematike pola. Dobro ste pročitali svaki drugi. Posebice je apsurdna činjenica da 10% učenika prirodoslovno-matematičkih gimnazija svoje dubinsko gimnazijsko učenje matematike od 5 ili 6 sati tjedno potvrđuje ispitom koji je prošireno osnovnoškolsko matematičko gradivo.

Vlast godinama pridonosi i konfuziji u samom procesu. Tako je 2020. godine 26 učenika iz Zagreba i Gospića prilikom ocjenjivanja ispita ulovljeno u prevari. Imali su iste odgovore u ispitima iz hrvatskog i matematike. Njihov nečastan i prevarantski postupak je potvrđen, a država ih za to nije kaznila, već nagradila. Njima je omogućeno da polažu iste te ispite u istom roku o trošku poreznih obveznika. Iste te godine utvrđeno je da je dijelu kandidata naknadno ispravljen rezultat temeljem različitih potpisanih pritužbi od kojih su mnoge bile sadržaja 'premda znam da sam pogrešno odgovorio, molim vas da mi date bodove jer mi treba za prolaz'.

U sustavu u kojem je važno kojom bojom olovke pišeš, argumentacija iz 6. osnovne ne bi trebala uroditi plodom. Netko je ipak to uvažio i time stekao prednost nad svima onima koji nisu bili toliko domišljati. 2019. ministarstvo je omogućilo učenicima da polože ispit iz hrvatskog jezika bez da na ključnom dijelu tog ispita, eseju, napišu i jednu riječ. Jedinstvena država u kojoj prazan papir predstavlja ulaznicu u svijet visokog obrazovanja.

Točnije, mogli ste ostaviti papir praznim ili napisati npr. Zoran Milanović, Vladimir Putin, Dua Lipa, Andrej Plenković, Josip Broz Tito, Severina, Luka Modrić i kojegod drugo ime osim svoga. Mnogi su tu priliku iskoristili. Samo ove godine je 1671 maturant dobio nulu iz eseja, a od njih, 624 ih je položilo hrvatski jezik. Jedna od njih koja nije položila, premda je svoj esej napisala, je Laura Mikić. Ona je nesumnjivo, baš kao i još 23 učenika, napravila pogrešku potpisujući se na ispitni materijal. Nesmotrenost i smušenost su mane, ali jesu li baš tolike da onemogućiš žalbu i da u maniri najoštrijeg prijekog suda kažeš – gotova si!

Kada se sve zbroji čini se da prevara i laž ovdje nisu ozbiljan prijestup! Baš kao ni nepotizam i usluga nekoga s imenom i prezimenom da ti otvore pod imenom i prezimenom vrata i poklone bodove. Nije ovdje posebno problematično ni što polovici učenika omogućavaš da završe školu tako da polažu ispiti znatno ispod razine onoga što su učili. Nitko te neće prozvati ni za to što ti ispiti iz godine u godinu nisu standardizirani. Ovdje se kapitalna kazna daje za potpis. Potpis na popunjeni ispit.

'To vam je dečki…' – uključio se treći u rundi – '…kao da vi pijanci tjedan dana mrtvi dolazite doma i onda kazniš malu jer je pogledala bocu. Gdje je tu pravda? Daj još jednu pivu.'