"Ne trebaju nama, frende, protivnici", započeo je prepisku o trenutnoj situaciji s Domovinskim pokretom prijatelj koji od mladosti naginje desnom političkom spektru, "mi sebi radimo gore stvari nego što bi nam radili četnici i komunjare zajedno.“

Priča o hrvatskoj desnici u prethodnim desetljećima puna je situacija poput one koja se odigrala u izbornoj utakmici za treću najsnažniju stranku u Hrvatskoj, a koja je kulminirala jučerašnjim izborom Ivana Penave za predsjednika i Stipe Mlinarića Ćipe za njegovog zamjenika te odlaskom iz stranke jednog od osnivača i glavnog financijera Marija Radića i brojnih članova koji su stajali uz njega. Takav ishod, kojem je prethodila najprljavija stranačka kampanja u povijesti Republike Hrvatske prouzročit će snažne promjene i dugotrajnu krizu na ovom dijelu političkog spektra. Osnovni razlog za to je što se u prethodnom razdoblju nije podijelila samo politička stranka već cijeli ekosustav desnice koji uključuje dio medija, stručnjaka, intelektualaca i javnih osoba.

U bjesomučnoj borbi za stranačku vlast dva tabora nisu birala sredstva. Međusobno se nazivajući bandom, konjokradicama s istoka zemlje, iluzionistima iza kojih ostaje spaljena zemlja, slugama Plenkovića i/ili Milanovića…zajednički su sustavno uništili potencijal desnog političkog djelovanja. Destruktivna priroda se posebice odnosila na "demokratsku" izbornu utakmicu koju su pripadnici Radićeva bloka prozvali uličnom krađom, a sam postupak najnedemokratskijim izborima od onih u Savezu komunista.

S druge strane Penava je, također referirajući se na prošlo vrijeme, ponašanje druge strane proglašavao pokušajem "jogurt revolucije". U sukobu bez pravila i časti vukovarski gradonačelnik Penava prozivan je diktatorom, lažovom, lopovom i osobom sumnjivog morala, a njegovi stranački kolege iz tog prelijepog hrvatskog grada da rade samo za svoje interese iskorištavajući veliku žrtvu koju su Vukovarke i Vukovarci podnijeli. Posebno je oblaćen njegov zamjenik Ćipe Mlinarić kroz prijavu o nelegalnom izvlačenju novaca iz udruge Centar dr. Ivana Šretera za kulturu sjećanja na žrtve ratova i poraća. Tim je činom i njegovo mjesto kao jednog od simbola desnice nepovratno ugroženo.

U tom je ratu posebno nastradao Mario Radić, koji je optužen za grijehe prošlosti u kojoj je bio "podoficir srbočetničke JNA", dok su neki Penavini suradnici izravno optuženi za kolaboraciju sa SDSS-om. Međusobno su se strane optuživale da se ne znaju prekrižiti, čime je uz hrvatstvo dovedeno u pitanje i njihovo pristajanje uz katoličke vrijednosti. Sve ovo nije bio plod samo ljudi izravno uključenih u rad Domovinskog pokreta, već puno šire mreže osoba koje djeluju na desnici. Oni su većinom u ovom ratu izravno zauzeli stranu Maria Radića kojem su podršku dali utjecajni desni komentatori Bujanec, Dujmović i Šola, potom osobe iz akademske sfere poput Prosperova Novaka i show businessa poput Željka Pervana i Jimmya Stanića. Svi oni su jasno prije ove subote govorili protiv Penavine strane ukazujući na to da će njegovim izborom "hrvatsko desno" nestati. Porazom Radića, izgubili su i svi oni, ali i Penava koji ne može računati na snažnu i srčanu podršku šireg sustava desnice. Nakon solidnog izbornog rezultata, u nešto više od mjesec dana desnica je uspjela učiniti sve ono što njihovi politički protivnici ne bi za stoljeće. Ne samo da se još jednom podijelila, već je u toj podjeli nagrizla vlastite vrijednosti, simbole i ideje.

"Koji smo mi glupani. Uvijek padnemo na istu foru", završavao je svoju analizu ovotjednih događaja moj "desni" prijatelj, "trebao bi Thompson uz 'antikristi i masoni, komunisti, ovi, oni' dodati i hrvatski desničari".

Na to sam mu samo odgovorio:

E moj narode!