Primjerice, gdje je Crkva bila kada se pod demokršćanskom palicom na vlasti krao novac poreznih obveznika? Ili gdje su bili kada se u medijima spominjao problem

maloljetničkog nasilja? I život Luke Ritza i sličnih je život i treba ga zaštititi. I životi lezbijki i homoseksualaca u Splitu koji su se našli pod kišom kamenja također su ljudski životi. No tada su i neki svećenici iskoristili svoju poziciju kako bi direktno ili indirektno zaštitili nasilnike, a šutjeli o pitanju zaštite života.

I životi zlostavljanih žena životi su koje treba, ako nikako drugačije, s propovjedaonice kontinuirano štititi, zalagati se za dostojanstvo svakog ljudskog bića. No, tu je Crkva šutjela i šuti. Pa se čak i čulo da svećenici na ispovijedima savjetuju ženama da očuvaju brak s nasilnicima, da trpe batine i mole se Bogu za monstrume s kojima dijele krevet, jer je rastava braka, veli, grijeh. Ali kad je riječ o osobama koje žele imati dijete i koriste medicinske metode kako bi donijeli na svijet novo ljudsko biće, onda se Crkveni službenici dignu sa svojih prijestolja i stanu nabrajati zabrane – zabranjujemo umjetnu oplodnju, zabranjujemo kondome, zabranjujemo seks prije braka, zabranjujemo seks u braku s kondomom, zabranjujemo ovo, a i ono. I to sve argumentirajući time da istinu drže u svojim rukama. Zar onu istu istinu po kojoj su u povijesti provodili križarske ratove, onu po kojoj su spaljivali žene i znanstvenike?

Da, i biskupi danas tvrde da je Zemlja okrugla i da se vrti oko Sunca. No nekad su upravo s argumentom da drže nadnaravnu istinu u svojim rukama tvrdili suprotno. Kako im vjerovati danas oko pitanja umjetne oplodnje ili ljudske spolnosti? Možda se kojem Papi u budućnosti prohtije da sazove neki treći vatikanski koncil, pa da se sve to izmijeni, da Crkva dopusti umjetnu oplodnju i blagoslovi korištenje kondoma. I tko će onda reći sorry? Vjerojatno opet neki Ivan Pavao X. povodom jubilarne 3000. godine.

Naime, upravo je dubrovački biskup u intervjuu izrekao neke stvari koje bi samo prije jednog stoljeća bile potpuno heretične. Naime, biskup Uzinić organizirao je ekumenski molitveni susret u Dubrovniku te na njega pozvao episkopa zahumsko-hercegovačkog i primorskog vladiku Grigorija. Mnogi bi rekli – normalna i poželjna stvar! Dakako, no katolicima je u povijesti Sveta inkvizicija, odnosno ured koji danas nosi naziv Kongregacija za nauk vjere, zabranjivala ekumenske molitve, druženja i slično. No premda se Crkva trudi prikazati kao ona koja svoj nauk ne mijenja, povijest pokazuje suprotno. Pa i dubrovački biskup danas može slobodno govoriti ono za što bi mu se u povijesti sudilo pred vatikanskim sudovima.

Sličnim povijesnim odmakom je i pomoćni zagrebački biskup Valentin Pozaić dobio slobodu drugačijeg govora. Na misi u zagrebačkoj prvostolnici prozvao je sadašnju vlast upravo zbog rasprave oko umjetne oplodnje. 'Vraća li se to '45., kad je vrijedilo: Drug komesar je rekao: 'Nema Boga!' i - nema Boga. Danas drug komesar kaže: 'Nema čovjeka-embrija!' i - nema čovjeka-embrija. Za jedne može biti, u razna doba – za druge ne. Ovisi o procjeni i samovolji pojedinca-partijca. Skojevci su opet u modi. Ignorancija i arogancija imaju pravo javnosti. Notorna je komunistička ideologija: sve što nije na liniji partije, tim samim je osuđeno kao rigidno i konzervativno, klerofašističko', kaže biskup Pozaić.

Ova stilska figura, u kojoj je vlast prozvao komunističkom, a ministre i premijera skojevcima i partijcima, baš je dobrodošla biskupu kako bi propovijedao evanđelje. Jer, dakako, komunistički političari su bili poznati po tome da su na Božić stajali u prvom redu Zagrebačke katedrale. Skojevci su dragovoljno iz svog proračuna u povijesti 300-tinjak i više milijuna kuna godišnje poklanjali Katoličkoj crkvi te financirali vjerske škole, vjeroučitelje i potpomagali Crkvu oslobađanjem od poreznih i drugih nameta. Jedina im je mana te '45 godine bila što su bili za umjetnu oplodnju.  Sve su te 'povijesne činjenice' biskupa Pozaića nagnale da zaključi da se ništa nije promijenilo od '45. te da su premijer Zoran Milanović i ministar zdravlja Rajko Ostojić skojevci, partijci i komunjare. Zaprepašćujući način zaključivanja.

Na kraju se postavlja pitanje: Ako je ovo zaključak o današnjoj vlasti, na temelju kojih 'činjenica' su biskup Pozaić i slični donosili stavove oko umjetne oplodnje i s kojim ciljem Da bi štitili oplođene jajne stanice ili da bi opet prizivali komunistička vremena u kojima su im kudikamo crkve bile punije iskrenih vjernika nego što su danas?