komentar renata baretića

Muževan budi! Ako vas svjetlosti ekrana nisu privukli biseri o mužjaštvu kakvo bi u katolikâ jedino imalo biti, mnogo propuštate

Renato Baretić
Renato Baretić
Više o autoru

Bionic
Reading

Svetog Petra Isus je, kažu evanđelja, pozvao da bude "ribar ljudskih duša". I to mi je skroz okej, bez obzira na to što sam se još kao adolescent izvukao iz njegove mreže i nisam dosad završio ni u konzervi niti filetiran na vikend-akciji u supermarketu. Nisu mi međutim nimalo okej ovi glodavci ljudskih duša, ti izbavitelji koji žive oko nas, među nama, možda i s nama...Slobodno organiziraju svoje balove s jednim ciljem: da se zavuku što dublje u reproduktivne organe što većeg broja žena!

Isprva sam pomislio da je posrijedi samo još jedna crnohumorna fotomontaža, od onih kakve znaju složiti i diseminirati neki moji prijatelji kojima nikakva satirična blasfemija nije mrska. Na nekakvom ko fol plakatu vidi se livada na kojoj u drugom planu stoji neka mlada crnokosa žena u dugoj crvenoj haljini. Iako je fotografija mutna, vidi se da se ta žena smiješi (ali nije jasno je li joj taj osmijeh dobrohotan ili zlurad) i da joj je dekolte na haljini umjereno smion.

U prvom je pak planu čvrsto stisnuta muška šaka, četiri puta omotana katoličkom krunicom i s "tau" križem koji visi s nje. (Taj križ, inače, prvi spominje prorok Ezekijel u Starom zavjetu, gdje Bog šestoricu ljudi šalje u Jeruzalem s jasnom, jelte, agendom i hodogramom: "Pođite gradom i ubijajte bez milosrđa! Oči vaše neka se ne sažale i nemajte smilovanja. Pobijte starce, mladiće, djevojke, djecu i žene; istrijebite ih sve do posljednjega. Ali na kome bude znak 'tau', njega ne dirajte". I bi tako, ali o tome možemo nekom drugom prilikom, ovdje je taj citat tek mimogredna digresija.)

Osim čvrste muške desnice, omotane krunicom kao bokserom, od junačine, kojemu se ona tamo mutikaša nešto smijulji, ne vidimo mnogo: fotografiran je taman kako treba – šaka mu je stisnuta u visini spolovila a odjeven je u bež hlače i, jasno, crnu majicu. Oko zglavka mu je crni sat veličine zidnog (čuvena marka "Vid' me, vid' me!") a u džepu hlača nazire se mobitel. Ili molitvenik, vrag će ga znati, ja se ne usudim reći… Povrh te i takve fotografije piše doslovno: "konferencija katoličkih muškaraca BUDI MUŠKARAC". Ispod nje stoji logotip križa, natpis "MUŽEVNI BUDITE" i web-adresa www.budimuskarac.com. Na samoj pak slici citat je proroka Izaije: "Evo, činim nešto novo; već nastaje. Zar ne opažate? (Iz 43.19)". A tu je i datum i lokacija te, ko fol, konferencije.

Frendu koji mi je to poslao odgovorio sam s tri smajlića, a on mi uzvraća "Stari, al ovo nije zajebancija, ovo se stvarno neki dan događalo usred Zagreba, pravi je plakat". Ja njemu: "Hm, nisam primijetio da je ikako medijski popraćeno, možda zato što ne zalazim na opskurne portale", i još jedan smajlić. Nije prošla ni minuta, evo prike s linkom: https://ika.hkm.hr/novosti/odrzana-3-konferencija-katolickih-muskaraca/ . Drugim riječima – ono gore detaljno opisano uopće nije bilo "ko fol"; nije bila crnohumorna dosjetka o muškom nasilju nad ženama pod okriljem halja muških imitatora matere crkve, nego baš stvarni plakat za stvarni događaj! Ako već niste automatski kliknuli na taj link, ili to čak – apage! - uopće ne kanite učiniti, vabim vas prstohvatom "clickbait" naslova predavanja i okruglih stolova održanih tom svečanom dvodnevnom prigodom: "Budi muškarac – ti učini prvi korak!"; "Zašto muškarac ne smije kalkulirati s Bogom?"; "Dođi i vidi, a ne vidi pa dođi"; "Fitness iz druge perspektive"; "Duhovni boj na koljenima"; "Bogatstvo naših neuspjeha"; "Obitelj i poduzetništvo"; "Muškarac kao prorok, kralj i svećenik"…

Ukoliko vas ni tim primjerima nisam priveo svjetlosti ekrana s tekstom o mužjaštvu kakvo bi u katolikâ jedino imalo biti, znajte da mnogo propuštate, uistinu vam kažem.

I onda, kao u kakvom lošem krimiću, sasvim slučajno skužim da je velebno okupljanje muškaraca (kraljeva, proroka, poduzetnika, prvokoraklija itd…) na koljenima tjedan dana ranije imalo i uvertiru: od 9. do 12. lipnja u Vukovaru su održane, slušaj vamo, "Duhovne vježbe za muškarce ranjene iskustvom pobačaja"! Organiziralo ih je nešto što se zove "Iscjeljenje očeva srca" (imaju i svoj FB-profil pod tim imenom, slobodno provjerite, ali prije toga unaprijed dogovorite savjetovanje sa svojimliječnikomililjekarnikom) a i to se nešto poziva na starozavjetnog proroka – ovaj put dr. Jeremiju - koji neporecivo reče "Ja ću te iscijeliti, rane ti zaliječiti!". Na tom plakatu nema nikakve žene, što će žena tu, kakve bi veze ona mogla imati s ranjavanjem muškarca takvim jednim groznim iskustvom kao što je pobačaj? Tu je samo mladi muškarac koji kleči i moli usred neke ravničarske pustopoljine (oveći ručni sat i crna majica su, doduše, i ovdje, a umjesto krunice na drugoj je ruci neka narukvica, bit će zavjetna) dok ispred usred dana nešto jako, jako svijetli – toliko jako i jarko da njegova zgrčena, skrušeno pogurena figura iza sebe baca dugačku sjenu silno sretnog čovjeka, razdraganog baš kao da su naši upravo zabili gol. Čemu se ta sjena beskrajno pobačajem ranjena muškarca toliko veseli, to prepuštam stručnijim tumačima svekolikog znakovlja, a ja ću se prepustiti ljepljivoj plimi tupe apatije što me preplavi sa svakim novim dokazom da je pojam „homo sapiens“ odveć optimistično skovan.

Svetog Petra Isus je, kažu evanđelja, pozvao da bude "ribar ljudskih duša". I to mi je skroz okej, bez obzira na to što sam se još kao adolescent izvukao iz njegove mreže i nisam dosad završio ni u konzervi niti filetiran na vikend-akciji u supermarketu. Nisu mi međutim nimalo okej ovi glodavci ljudskih duša, ti podzemni nametnici koji svojim sjekutićima nagrizaju sve što se nagristi dade, ti izbavitelji koji žive oko nas, među nama, možda i s nama. Najprije su orgijali u kanalizaciji, potom su se nam popeli u podrume, pa se ohrabrili kružiti oko kontejnera, a sad, evo, slobodno hodaju ulicama i organiziraju svoje balove cvokoćući tim gadljivim sjekutićima kojekakve koještarije, a sve s jednim jedinim ciljem: da se zavuku što dublje u reproduktivne organe što većeg broja žena!

I evo, taman dok razmišljam je li ova gornja rečenica odgovarajuća za svršetak komentara, do mene stiže još jedan link: taj vodi na web-stranicu još jednoga glodavačkoga legla. Adresa mu je novizivot.net, a u rubrici „Zanimljivosti“ donosi tekst s retoričkim pitanjem: „Je li grijeh nositi bikini na plaži?“. Prenijeli su ga mnogi, lako ćete ga naći, ako vas doista zanima potvrda odgovora koji vam se iz naslova već sam od sebe nametnuo.

Sveti Lastane, postoji li neka molitvena zajednica, duhovna vježbaonica, neki takav krunac-palac, bilo što za cjelovito iscjeljenje muškaraca izloženih ranjavanju prvim iskustvom suočavanja s opskurnim internetskim stranicama i sa spoznajom da se na ovoj ravnoj ploči nema kamo skloniti od globalnog sukoba između ljudi-guštera i ljudi-glodavaca? Odgovori mi, Sveti Lastane, muževan budi!

Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenima na tportalu pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva tportala.