U nevelikoj vikendici na idiličnom brežuljku, negdje u hrvatskoj provinciji, na redovitom se mjesečnom sastanku okupio Komitet Velike trojice.

- Javljaju iz Beograda da nam prioritet sada mora biti da uklonimo Pupovca i SDSS iz politike, pa makar i samo u opoziciju.

- Što bre njega i njih, pa oni su… ?!

- Šta ja znam, kažu da je direktiva stigla pravo iz Kremlja.

- U, bog te, koji moj sad ima Putin s Pupovcem?

- Kako da ja znam? Od jutros razbijam glavu, al ne mogu da shvatim.

Napokon se, isprva pomalo rezignirano, oglasi i generalni sekretar Komiteta:

- Imam dva sina, to svi znaju, al niko ne ume da kaže, evo ni ja, koji je gluplji. Ali kad ih uporedim sa vama, oba mogu već danas da uđu u SANU! Kako ne kapirate? Pupovac je glavna smetnja našem planu podizanja narodnog ustanka, ali sad i bržeg i uspešnijeg nego prošli put.

- Pa bio je on protiv ustanka još devedesete…

- Jeste, ali samo kao mirovni aktivista. Amater i idealista. A sad je HDZ-ov koalicioni partner i to treba po svaku cenu da se spreči.

- Pa zašto? U vlasti je, mnogo je dobrih stvari za srpski narod uradio.

- Majke mi ako sutra ne odvedem onu svoju dvojicu da ih upišem u SANU! Jeste čuli vi za Domovinski pokret?

- Naravno, ko nije?

- A da li znate koji im je glavni uslov za koaliranje sa HDZom? To da SDSS i Pupovac iziđu iz koalicije, štaviše, da ne pružaju podršku Plenkoviću ni iz saborskih klupa. Ako se to uspešno izvede, u koaliciju ulaze ti crnokošuljaši i srbožderi, a mi dobijamo legitiman povod za oružani ustanak srpskog naroda protiv takve vlasti.

- Ali Hrvatska je u NATO paktu i…

- Ma nema NATO tu šta da se meša, niko neće izvana da napadne Hrvatsku, pa da je NATO brani. Biće to pobuna ugrožene nacionalne manjine unutar jedne članice, i NATO može samo da gleda i šalje protestne note.

- Znači, šta sad mi treba da radimo?

- Do sutra da smislimo kako da to čim prije provedemo u delo.

Bolesnu maštu na stranu: što god netko mislio ili govorio o Miloradu Pupovcu, neporeciva je činjenica da je on danas najvažniji čovjek u Hrvatskoj i za Hrvatsku. Budući da je gorespomenuti glavni uvjet DP-a, onaj da se SDSS makne iz vladajuće većine, poznat odavna, Plenković i Pupovac nisu trebali razmijeniti ni rečenicu u nekakvim pregovorima, bilo je dovoljno da se šutke pogledaju, kimnu jedan drugome i rukuju se. Pupovcu je zacijelo kristalno jasno da se DP Plenkoviću gadi koliko i njemu, te da bi s najdesnijom vladom u svojoj kratkotrajnoj samostalnoj povijesti Hrvatska u EU izgubila daleko više od težine istisnutog SDSS-a. A to Plenković nipošto ne želi, jer bi se šteta posljedično prenijela i na njegov (navodni) osobni ugled u Uniji.

I stoga je, kažem, Milorad Pupovac u ovom trenutku najvažniji čovjek u Hrvatskoj i za Hrvatsku. Zvuči paradoksalno, ali jedan Srbin doista štiti Hrvate od njih samih.