Četvrtak, 21.2. let Croatia Airlinesa OU380 iz Zagreba preko Splita za Rim. Povratna karta. Cijena 4015 kn.

Po redu vožnje polazak u 14.35, slijetanje u Rim u 17.10. Po redu vožnje. Ali red vožnje ne znači mnogo čak ako OU ...(upiši bilo koji broj leta) i poleti na vrijeme. A pogotovo ako recimo uključuje međuslijetanje. A OU380 ima međuslijetanje u Splitu.

Pa u Splitu putnici dobivaju obavijest da će morati pričekti drugu posadu i drugi avion jerbo se u međuvremenu iznenada, po jubilarni sto pedest prvi put, pokvario Airbus koji iz Zagreba treba poletjeti u Frankfurt. A putnici za Frankfurt iz nekog razloga kod Croatia Airlinesa imaju prioritet pa nesretnici koji su odabrali let za šugavi Rim moraju pričekati drugi zrakoplov i drugu posadu jer se ovaj odmah vraća u Zagreb kako bi prebacio gospodu u Frankfurt. Među putnicima leta OU380 jest i kardinal Josip Bozanić na poslovnom putu za Vatikan, ali kada je u pitanju red letenja nacionalne aviokompanije ni Božji izaslanici ne mogu mnogo pomoći. Pa se predviđena polusatna stanka pretvorila u trosatno hodočašće s kardinalom po zgradi splitske zračne luke.

Kad se konačno našla i posada i avion, na nebu iznad Rima toplo su ih dočekale munje i gromovi, ali samo kao upozorenje da njihova duhovna uzbuđenja tek počinju.

Većina putnika se naime vraćala istom aviokompanijom i istim avionom u nedjelju popodne iz Rima u Zagreb. Kardinal je ostao u Vatikanu, što znači da bar za njega, Boga ima.

Let se sad zove OU385, po redu vožnje polazak u 18.00, dolazak na Pleso u 21.05. S međuslijetanjem u Dubrovniku. Po redu vožnje.

Zrakoplov je simaptičan Bombardierov propelerac Dash 8, zbog skučenosti prostora i sjedala uglavnom namijenjen za prijevoz na kraćim relacijama. Za CA je i trosatna vožnja od Rima do Zagreba kraća relacija, ali Airbusevi su rezervirani za gospodu koja lete u jedan i pol sat daleki Frankfurt ili Minken. Ali nema veze, kod CA putnik je uvijek na prvome mjestu pa mu, kako smo već vidjeli, na letovima do Rima i natrag uvijek osiguraju međuslijetanje kako bi mogao malo protegnuti noge.

U 18 sati, dakle, putnici su u avionu, a zrakoplov spreman za polijetanje. Ali u dubrovačkoj zračnoj luci 'Ron Brown' je kao i obično u ovo doba godine nevrijeme pa je nakon pola sata vijećanja na asfaltu rimske piste pala odluka da se kao i obično leti izravno u Zagreb.

Nekoliko putnika za Dubrovnik glasno je prosvjedovalo, ali ih je ljubazna stjuardesa smirila tako da su poželjeli izaći iz aviona i u Dubrovnik se uputiti pješice, ali to pak nije dopustio pilot jerbo je avion već bio spreman za rulanje.

Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane. Odluku o izravnom letu u Zagreb svi osim Dubrovčana zadovoljno su prokomentirali računajući da će bez obzira na kašnjenje u polasku, u metropolu stići po redu vožnje.

Kasniji slijed događaja pokazat će, kad jednom smrkne, kad-tad svima smrkne.

Pa se nakon pola sata leta, tamo negdje iznad Jadranskog mora, na pola puta do Zagreba začulo pucketanje iz razglasa. Bio je to uobičajen znak da pilot želi svečano objaviti izuzetno zanimljive podatke o brzini, visini i temperaturi zraka, ali šofer se ovaj put javio s mnogo zanimljivijim očitanjem.

'Poštovani putnici, instrumenti pokazuju pad tlaka u avionu, ne znamo točno o čemu je riječ, ali pretpostavljamo da nam je ostao otvoren prtljažnik. Vratit ćemo se na rimski aerodrom. Ispričavamo se zbog neugodnosti'.

Oduševljenju u kabini nije bilo kraja. Kako onih iskusnijih koji su valjda navikli letjeti s otvorenim prtljažnikom, ali su računali u Zagrebu uhvatiti prijevoz za neka druga odredišta, tako i onih koji su u tom trenutku proživljavali dokumentarac National Geographica 'Sekunde do katastrofe'.

Smireni glas pilota koji je na visini od nekoliko tisuća metara govorio o padu tlaka i otvorenim vratima prtljažnika uznemirio bi i scenariste NG-a koji nigdje na svijetu još nisu uspjeli dokumentirati let s otvorenim gepekom.

Stanovit broj putnika koji u Rimu očito nisu bili zbog obilaska Sikstinske kapele i posljednjeg druženja s Benediktom 16. isključivo se zabrinuo za svoju prtljagu pa su unezvjereno navirivali kroz prozore provjeravajući lete li prema jadranskim dubinama neke Gucci torbe i Lacoste koferi.

Nakon pola sata uzbuđenja, i Gucci i Lacoste ipak su sretno i svi na broju sletjeli na već dobro poznatu pistu zračne luke Fiumicino. Ispostavilo se da se doista tijekom leta otvorio prtljažnik aviona čija vrata neki majstor pri ukrcaju nije dobro zabrtvio.

Nakon još pola sata stajanja na pisti, taman kad su se već svi smirili i pomislili kako počinje drugi pokušaj povratka kući, ponovno se začulo krckanje iz zvučnika. No umjesto klasične obavijesti o polijetanju i vezanju pojaseva, pilot je ponovno odlučio unijeti malo živosti i s putnicima podijeliti još jednu svoju muku.

'Poštovani putnici, s obzirom na to da smo već potrošili jedan sat leta, upravo računamo hoćemo li imati dovoljno goriva do Zagreba ili ga trebamo ponovno natočiti.'

Samo povijest zna je li ikad grupa Hrvata bila tako složna u nekom mišljenju. Pristojno, dakle bez nasilnih ispada, tek s glasom na rubu histerije i nekoliko psovki, svih šezdeset sedam putnika s leta OU385 zamolilo ga je da se okani računanja i da svakako natoči do vrha.

Suočen s takvim neprijeporno stručnim mišljenjem pilot ga je odlučio poslušati pa bismo mogli reći da je idućih sat vremena na asfaltu rimske zračne luke Fiumicino relativno pametno potrošeno u tankanje goriva.

Kada se crijevo cisterne odvojilo od aviona, netko je glasno doviknuo prema kokpitu: 'Ej, nemojte zaboraviti zatvoriti poklopac rezervoara!'

U nekoj drugoj prilici to bi bila duhovita sarkastična opaska, ali ovdje nije. Svi su zabrinuto promrmljali da je to mudra primjedba.

I kad su sretni dobitnici ovog produhovljenog putovanja pomislili da povratak u Zagreb više nije samo fantazija iz reda letenja Croatia Airlinesa, ispostavilo se da pilot ima još dvadesetak minuta prije nego mu istekne vrijeme koje smije provesti za upravljačem. Bez obzira na to što je to vrijeme uglavnom proveo na aerodromu Fiumicino. Pravila su pravila, a da bi mogao ponovno uzletjeti, bilo mu je potrebno neko posebno odobrenje nadležnih vlasti. Prošlo je još četrdesetpet minuta dok se do aviona nije dovukao crno-narančasti Fiat s dragocjenim papirom i uručio ga pilotu. Sreća pa nitko od osoblja nije pitao a gdje je pečat.

Ali na kraju se sve dobro završilo, izravan let iz Rima u Zagreb trajao je samo šest i pol sati, a svi su na kraju došli živi i zdravi.

Kako je Croatia Airlines tvrtka u vlasništvu države, nakon prošlotjednih uzbudljivih događaja u kokpitu Banskih dvora netko zlonamjeran mogao bi pomisliti da je ova priča nekakva alegorija na posadu Vlade RH i njezina pilota.

Ni slučajno. Ovo je istinit putnički dramulet kojega je proživjela jedna moja kolegica, a usporedba s Vladom RH je u najmanju ruku neumjesna. Jer čak i avioni Croatia Airlinesa znaju kamo idu. I u njima uvijek ima pilota. I na kraju se uvijek sve dobro završi.