Borba za novi društveni položaj seksualnih manjina, kao u strateškoj igri Rizik, vodi se po cijelom svijetu, i to s promjenjivom srećom. Donji dom austrijskog parlamenta odbacio je prošloga tjedna prijedlog Stranke Zelenih za redefinicijom braka, ali prihvatio ga je vrhovni sud na Tajvanu i tako otvorio mogućnost da istospolni brak ondje postane legalan. Pa dok iz Rusije i Indonezije stižu vijesti o uhićivanjima i tjelesnom kažnjavanju osoba iz gay populacije, u Kanadi su napori za afirmaciju prava transrodnih osoba podignuti na posve novi nivo, što će jamačno imati reperkusije širom svijeta.

Prošloga tjedna u kanadskom Senatu prošlo je čitanje zakonskog prijedloga C-16, koji regulira diskriminaciju transrodnih osoba, što znači da će zakon vjerojatno biti donesen prije ljeta. Riječ je o amandmanu na Zakon o ljudskim pravima kojim se želi sankcionirati svako vrijeđanje ili iskazivanje neravnopravnosti prema pojedincima na temelju predrasuda ili mržnje zbog njihova rodnog identiteta – to jest njegove promjene.

Rodna ideologija i bipolarnost spolova  

Pojedincima? Ili pojedinkama? Oko toga je izbila rasprava. Naime, Kanada već ima razrađene i efikasne procedure kojima se sprečava segregacija na temelju rase, nacionalnosti, vjere ili spola i ondje nitko ne dovodi u pitanje da se na popis zakonski zaštićenih manjina dodaju i rodne, čime se priznaje stvarnost u kojoj ljudi mijenjaju spol ili pak ne žele pripadati nijednom. Problem je što ne postoje riječi kojima bi se ta stvarnost opisala.

Naime, bipolarnost spolova – koju rodna ideologija destabilizira – duboko je ukorijenjena u jeziku. Budući da se ne može govoriti i pisati istovremeno i u muškom i u ženskom rodu, hrvatski formulari sadrže tipično '-o/la' na kraju svakog glagola, kako bi se na taj način simbolizirala ravnopravnost spolova.

U svakodnevnom govoru i pisanju, međutim, to je nemoguće provoditi. Na engleskom, koji nema rodova, taj se problem posebno uočava u osobnim i posvojnim zamjenicama, tako da postoje prijedlozi da se umjesto 'on'/'ona' govori i piše 'zie', 'ey' ili 'tey', umjesto 'njemu'/'njoj' da se govori i piše 'zim', 'em' ili ter', a umjesto 'njegovo'/'njezino' da se uvede 'zir', 'eir' ili 'tem'. Ukratko, uz treće lice koje je dosad bilo samo u muškom i ženskom rodu, uvodi se još jedno, transrodno.

Takvi su se prijedlozi dosad razmatrali ili koristili eventualno unutar zatvorenih zajednica spolnih manjina, ali zakon C-16 otvara mogućnost da postanu obvezni za sve. Naime, ako bi tko od vas zatražio da o njemu ili njoj (vidite kako nam nedostaje riječi!) govorite u novom transrodnom licu, a vi to odbijete, to bi se po zakonu C-16 moglo smatrati govorom mržnje, za što je predviđena globa.

'Nikada neću koristiti riječi koje mrzim'

U Kanadi je raspravu o tome pokrenuo Jordan Peterson, profesor kliničke psihologije na Sveučilištu u Torontu, izjavivši da neće koristiti takve rodno neutralne zamjenice bude li to zatražio tko od studenata ili studentica (opet problem s gramatičkim rodom!). Za Toronto Sun rekao je sljedeće:

'To su prvi zakoni koje sam vidio da pod prijetnjom kazne nameću određene riječi i sile ljude da govore na određeni način umjesto da samo ograničavaju ono što je dopušteno reći.'

Peterson je predavao na Harvardu, a na temelju njegove knjige 'Mape značenja – arhitektura vjerovanja' snimljena je i televizijska serija.

Osim televiziji, popularnost duguje i svojem YouTube kanalu s četvrt milijuna pretplatnika i deset milijuna pregleda. Njegovi prigovori na zakon C-16 nisu usmjereni protiv društvene zaštite spolnih manjina, o čemu u Kanadi ionako postoji politički konsenzus, nego na promjenu jezika većine:

'Nikad neću koristiti riječi koje mrzim, poput pomodnih i umjetno stvorenih riječi zhe i zher. Te su riječi prethodnica postmoderne, radikalne ljevičarske ideologije koju prezirem, i koja je, po mojem profesionalnom mišljenju, zastrašujuće slična marksističkim doktrinama koje su u 20. stoljeću pobile najmanje sto milijuna ljudi.'

Takvi stavovi promptno su izazvali prosvjede studenata na sveučilištu, ali i pisana upozorenja uprave Petersonu. Nakon što je neko vrijeme bio na ledu, obaviješten je da će zadržati svoju profesuru, a zakonski prijedlog C-16 nastavio je put prema pravomoćnosti, uz podršku svih političkih stranaka.

Tijesna veza totalitarizma i jezika 

Totalitarizam i jezik doista su usko povezani. I nacizam i komunizam stvorili su brojne nove riječi čija je upotreba bila nužna za provođenje dehumanizirajuće ideologije. George Orwell opisao je u romanu '1984.' upravo takav otuđeni jezik, jezik koji je stvorila Partija samo zato da bi na njemu bilo nemoguće misliti protiv režima. U totalitarnom jeziku već vas upotreba određene riječi kvalificira kao podobnog ili nepodobnog, a refleksi toga žive u Hrvatskoj još uvijek. Zbog toga imamo 'Ured za sport' i 'Ured za šport' ili 'Ministarstvo zdravlja' i 'Ministarstvo zdravstva', ovisno je li vlast lijeva ili desna.

Rasprave o tome dolazi li do promjena jezika u ime totalitarizma ili liberalizma, mogu se nekome činiti apstraktnima i dalekima. Međutim, promjene su pred vratima. Prošlo je tek pola godine od suđenja u Zagrebu u kojem nije bilo jasno stoji li pred sucem optuženik Tito Gubić ili optuženica Ivana Zdravka Josipa Radoš. A prošloga tjedna svi hrvatski portali prenijeli su vijest da se Jim Parsons, omiljeni Sheldon iz ‘Teorije velikog praska, 'oženio' za Todda Spiewaka – iako baš to nije napravio. Riječ 'oženiti' ovdje očito ne odgovara onome što se učinilo, ali jednostavno bolje nemamo.

Riječi danas, kao i zarazne bolesti, dođu s jednog kontinenta na drugi u tili čas. Ako nema muškog braka kod nas, ima negdje drugdje, a o tome će se ovdje pisati. Ako u Hrvatskoj trenutno ne postoji obveza da se koriste transrodne zamjenice, već će sutra početi stizati vijesti, pjesme i filmovi s njima, a netko će ih morati prevesti.

Tko se ne želi baviti politikom, doživjet će da se politika bavi njime. Isto vrijedi i za gramatiku.