'Još jedna teška tema', iskreno je s govornice gradske vijećnice poručio gradonačelnik Grada Zagreba Tomislav Tomašević. 'Beskućništvo je ozbiljan problem. Svaka vam čast za odluku da se bavite tom temom.'

Ovoga petka u drvenim klupama pred njim nisu bili gradski vijećnici sa svojim uvježbanim napadima i obranama te pomno osmišljenim uvredama i prozivanjima. Ton u jednoj od najljepših zagrebačkih dvorana bio je rijetko iskren i otvoren, a razgovaralo se o nedostatku mjesta u domovima za starije i kvaliteti njihova života, zdravstvenoj zaštiti migranata, predrasudama o romskoj manjini, djeci bez roditeljske skrbi, gospodarenju otpadom, klimatizaciji škola, zapuštenosti gradskih izloga…Redom teme o kojima je važno razgovarati, a o kojima se u politici zatrovanoj populizmom i primitivizmom nerado raspravlja.

Ovim i brojnim drugim problemima bavili su se učenici drugih i trećih razreda u okviru fakultativnog predmeta 'Škola i zajednica (ŠiZ)', koji se drugu godinu zaredom provodi u 70 srednjih škola u Primorsko-goranskoj županiji, Krapinsko-zagorskoj županiji i Zagrebu.

U ŠiZ-u 1500 mladih

Srednjoškolci u medije najčešće dolaze zbog pijanstava, polijevanja brašnom, norijade ili činjenice da pune dvorane turbofolk koncerata. Površno je to gledanje na generacije koje su u pet minuta sposobne objasniti važne društvene probleme, predstaviti rezultate istraživanja koje su proveli, prikazati mjesta na kojima su stjecali iskustva te na kraju ponuditi moguća rješenja problema. I to sve izreći političarima izravno i bez vrijeđanja. Kritički, ali bez kritizerstva. S nadom, ali realistično.

Ovakav ishod za 1500 mladih moguć je zbog vrijednog rada njihovih nastavnika koji su ih pratili tijekom cijele godine. Na tom putu u susret su im izašle brojne organizacije iz zajednice, od psihijatrijskih bolnica, trgovina namještajem, korporacija, Katoličke crkve, medijskih kuća, alternativnih klubova poput Močvare i Medike, INmusic festivala, Hrvatskih željeznica...

Tri važna pozitivna indikatora

ŠiZ je osmišljen s idejom izgradnje novih mreža u zajednici koje svojim interesom započinju upravo srednjoškolci. Ideja takvog umrežavanja inovativna je i u europskim okvirima, a činjenica da već više godina uspijeva u Hrvatskoj dokaz je tri vrlo važna pozitivna indikatora hrvatskog društva. Prvi je da hrvatske škole kad im se pristupi na drugačiji način i osiguraju određeni alati postaju mjesta kreativnosti i moguće osobne i društvene transformacije. U zbornicama i učionicama nalazi se veliki potencijal koji političari na nacionalnoj razini često svjesno zanemaruju. Drugi je da je široj zajednici obrazovanje važno te da je spremna podržati školu. Društveno odgovorno ponašanje javnog i privatnog sektora u ovom slučaju temelj je ideje da je moguće sagraditi nove niti koje povezuju zajednicu. Treći je da, premda o njima često govore kao o apatičnoj generaciji koja je usmjerena samo na sebe, mladi ljudi iz strukovnih škola i gimnazija u drukčijem obrazovnom okružju pokazuju da su sposobni biti solidarni, poduzetni, empatični i preuzeti inicijativu.

Tog petka u Staroj gradskoj vijećnici energija je bila zarazna i dala je nadu da su promjene na bolje u Hrvatskoj moguće. Treba imati hrabrosti s tek napunjenih 16 godina kao učenica trogodišnjeg strukovnog programa doći za govornicu glavnog gradskog političkog foruma i zagovarati promjenu na dobrobit svih članova zajednice. Stotine njih je to učinilo.

Dok su govorili iz zidova kao da se čuo odjek 1840. godine kad se na istom mjestu prvi put javno čula Gajeva budnica "Još Hrvatska ni propala".

Nije i neće!

ŠiZ on!!!