Osvrćući se na nemile događaje u zagrebačkom naselju Vukomerec, u kojem je prošlog tjedna došlo do obračuna dviju zaraćenih obitelji praćenog pucnjavom u lokalnoj školi, tportalov komentator Boris Jokić povlači paralelu s podjednako opasnim i podjednako multikulturnim dijelom francuskog Marseillea. U četvrti Belle Mai, u kojoj su neslavno propale sve industrije, jednog sunčanog subotnjeg jutra autobus broj 49 izgledao mu je kao budućnost Europe
Od svih mjesta na kojima bismo je mogli naći, budućnost se Europe možda nalazi u malenom gradskom autobusu broj 49 koji juri uskim ulicama Marseillea na liniji od Canebeiere Bourse do Reforme Canebiere. Linija je to koja okružuje sav sjaj i svu bijedu ovog povijesnog, prljavog i prekrasnog mediteranskog velegrada, a jedna od stanica je i Friche de Belle Mai, gdje se održava velika međunarodna konferencija o budućnosti Europe pod nazivom 'Vrli novi svjetovi'. Budućnost je to mnogima strana i nelagodna, a istovremeno toliko prirodna jer uključuje ljude različitih rasa, nacionalnosti, religijskih uvjerenja i interesa. Budućnost je to koja uključuje nas stare i neke nove Europljane - našu braću i sestre.
vezane vijesti
Marseille (ili kako su ga još stari Grci i Rimljani zvali - Massalia) je najstariji i trenutno drugi najveći grad u Francuskoj. Luka je to koja povijesno služi za trgovinu iz različitih dijelova svijeta. Trguje se u Marseilleu stoljećima svime - od ribe, različite robe, zlata, oružja, utjecaja pa sve do droge. Mjesto je to kao stvoreno za knjige i filmove - u mnogim dijelovima mračno i naizgled opasno, drugdje zavodljivo i romantično. Politika se u Marseilleu osjeća u ulicama oronulih pročelja na kojima se jedno uz drugo nalaze plakati radikalne desnice i komunističke partije. Buntovno je to i erotizirano mjesto snažne energije i dinamičnosti karakterističnih za Mediteran. Žive u njemu jedni kraj drugih Francuzi, Alžirci, Tunižani, Turci, Talijani i brojni drugi. Stoljećima se tu razumiju i poštuju katolici, muslimani, židovi, protestanti i ateisti.
Marseille slovi i kao jedno od najopasnijih mjesta u Europi. Postoje dijelovi grada u koje policija vrlo nerado ide, pa čak i oni u koje ne može ući, a u kojima se ponekad usred dana puca kalašnjikovima po pročeljima zgrada i škola. Dijelovi su to grada u kojima postoji jasno i učinkovito ustrojena mreža trgovine drogom i oružjem, u koju se upada u vrlo ranoj dobi, što kao posljedicu ima napuštanje školovanja. Stopa nezaposlenosti u tim dijelovima grada gotovo je trostruko veća od prosjeka Francuske, što se naročito odnosi na mlade osobe. Kriminalna je to mreža koja nije moguća bez druge mreže – one mondenih restorana, visoke mode, jahti, prekrasnih muzeja, nevjerojatnih obroka i posebno biranih vina.
Poveznica obje te mreže je politika. Korumpiranost političara iz Marseillea poznata je i izvan granica Francuske i Europe. Jašući desnopopulističke valove i oslanjajući se na trgovinu utjecajima, već desetljećima lokalni političari vode 'borbu protiv droge i kriminala', a odnedavno i protiv 'imigranata'. Odvajanje i getoiziranje zajednica svjestan je čin političkog djelovanja ovih političara koji se očituje u nerazvijenoj infrastrukturi i nedostatnim osnovnim preduvjetima za život. Jednom uspostavljen krug kriminala, bijede i siromaštva teško se prekida. Razlike između dvije mreže koje svakim danom postaju sve veće uzrokuju ljutnju, strah i bijes.
Na uglu ulica bijes, ljutnja i strah nalazi se trg zvan MRŽNJA. U gradovima, zemljama te na kontinentima na koje ljudi dolaze i na kojima se miješaju lako je naći pokriće i žrtvenu janjad za MRŽNJU. Svu tu nemoć, kriminal, nesadržajnost i neučinkovitost vlastitog djelovanja političari će vješto zamaskirati u strah od drugog i drugačijeg. Sve to siromaštvo i gubitak radnih mjesta zamijenit će nečija boja kože, nacionalnost ili vjeroispovijest. Poput proročanstva koje se samo ostvaruje, loši uvjeti života, napuštanje obrazovanja i nedostatak perspektiva uzrokovat će bijes i strah, pa onda i MRŽNJU i kod mladih ljudi koji se osjećaju izdani od društva. Zamka je to koja nam je svima postavljena i u koju je toliko lako upasti u Marseilleu, Rio de Janeiru, Chemnitzu, Vukomercu...
Ipak, negdje u četvrti Belle Mai, u kojoj su neslavno propale sve industrije, tog sunčanog subotnjeg jutra autobus broj 49 izgledao je kao budućnost Europe. Bilo je tu svega - bijelaca, crnaca, azijata, Francuza, Hrvata, Roma, Sudanaca, žena, djece i muškaraca. Bilo je smijeha, prigovaranja i vike. Pozitivna je bila to energija, bez bijesa, straha i mržnje. Autobus, grad i kontinent koji se budi, koji će nadvladati svoje probleme integracije, koji će izbjeći zamku. Premda će mnogi reći da je to iluzija, prošlost i sadašnjost Marseillea pokazuju da je to više nego moguće.
