'Josipe, prestani buljit u taj ekran i tipkat!' – zaderao se na punoj plaži sredovječni gospodin pivskog trbuha na 15-godišnjeg sina - '40 stupnjeva je, daj idi plivat.' Josip tati nije odgovorio i samo je nastavio komunikaciju pomoću mobitela. 'Je.. me pas ak' su ovi današnji klinci normalni. Di su tu trebe, zeka…' – nastavljao je sad već u monološkoj formi paleći još jednu cigaretu – '…kad sam ja bio njihovih godina...'

Digitalna tehnologija i stalna dostupnost komunikacijskih kanala putem mobitela radikalno mijenja obrasce života, rada, slobodnog vremena i zabave nas odraslih. Utjecaj konstantne uronjenosti u digitalno na živote djece i mladih u velikoj je mjeri još uvijek nepoznanica. Rezultati istraživanja o utjecaju pandemija na obrazovanje i život djece i mladih (EWAchange) financiranog od strane Hrvatske zaklade za znanost koji će biti predstavljeni početkom rujna ukazuju da je pandemija bolesti COVID-19 uvelike promijenila strukturu aktivnosti djece i mladih dodatno ih pomičući iz fizičkog u digitalno okružje. Prostor je to o kojem roditelji malo znaju, a njihova djeca s njima nerado o njemu komuniciraju. U njemu se nalaze brojne pozitivne stvari, prilike, podrške i utjehe, ali i brojne nove zamke i prijetnje kojih prije dvadeset ili trideset godina nije bilo.

Jedna od takvih negativnih ponuda je i seksualna iznuda (eng. sextortion) koja se odnosi se na različite oblike ucjene kao posljedice dobivanja seksualnih sadržaja od druge osobe putem digitalnih kanala. Ucjene se najčešće odnose na poticanje na daljnje slanje osjetljivih sadržaja, navođenje na seksualne aktivnosti, ali sve više i na financijsku iznudu djece i mladih. Obuhvatni podaci o ovoj pojavi u Hrvatskoj ne postoje, ali kanadski centar za zaštitu djece ovih je dana objavio da je u srpnju 2022. godine otvorio 322 takva slučaja što predstavlja izrazito povećanje u odnosu na 85 u istom mjesecu 2021., te naročito na 15 u srpnju 2019.

Nagovješćujući mogući razvoj pojave u Hrvatskoj, zanimljivost kanadskih podataka je da su, za razliku od prijašnjih godina, u 92% slučajeva žrtve iznude dječaci i mladići. Ciljano djelovanje prema muškom dijelu populacije promišljena je kriminalna strategija koja uzima u obzir osnovne psihološke razvojne zakonitosti.

Daniel Lints je do te večeri u veljači ove godine bio u potpunosti normalan i sretan sedamnaestogodišnjak iz ruralnog dijela kanadske države Manitoba. Tog je dana preko Snapchata dobio poziv i poruku od nekoga za koga se činilo da je atraktivna ženska osoba njegovih godina. Akteri iza tog profila naveli su ga da pošalje eksplicitne slike spolovila.

Ubrzo je upao u razrađenu ucjenjivačku mrežu u kojoj mu se prijeti da će slike biti poslane roditeljima i prijateljima ako ne uplati određenu sumu novca. Daniel je to odmah učinio ispraznivši sve što je imao na svojim računima. Odmah se naravno traži još. Tri sata od trenutka inicijalne poruke, mladi muškarac oduzima svoj život. Mladi u toj dobi, a naročito mladići, tek razvijaju sliku o sebi i identitetskim odrednicama. Naročito se to odnosi na razvoj vezan uz vlastitu spolnost. Razvojni momenti, nemogućnost upoznavanja osoba u 'fizičkom' okružju, ograničenost istog slijedom pandemije čini ih impulzivnima i sklonim odgovoru na različite ponude u digitalnom okružju. Upravo te osobine koriste kriminalne mreže za iznudu. Jednom kad ih 'upecaju' pomiču fokus svog djelovanja na drugi psihološki mehanizam karakterističan za tu dob – sram.

Premda od očeva velikih pivskih trbuha koji su u svoje doba lovili 'trebe' po kontinentu i Jadranu, mnogi mladi muškarci (baš kao i očevi u njihovim godinama) nesigurni su u vezi mnogih stvari vezanih uz seksualnost, a posebice strahuju od situacije da drugi od onih koji su im najbliži do onih koje preziru vide slike i video snimke njihove 'muškosti'. Kada se tome pridoda i toksični maskulinitet u kojemu se priznati problem ili teškoću smatra slabošću, mladi muškarci u adolescentskoj dobi postaju izrazito lak plijen kriminalnih iznuda u nereguliranim digitalnim morima.

Kako životi djece i mladih sve više poprimaju digitalne obrise, potreba za sustavnim djelovanjem u vezi njihovog ponašanja u tim prostorima postaje sve izraženijom. Jedan dio tog djelovanja odnosi se na odgojno-obrazovni sustav koji žurno treba uključiti sadržaje o opasnostima u digitalnom svijetu, ali puno snažniji utjecaj morat će doći s plaža i iz dnevnih soba. Na tim mjestima nužno je povesti iskrene dvosmjerne razgovore djece i roditelja i prihvatljivim praksama.

Ti razgovori nikako ne smiju biti osuđujući. Treba im objasniti da i digitalnom svijetu trag ostaje i da odmah prekinu komunikaciju kada ona prijeđe granice prihvatljivog. Baš kao i u ovom 'stvarnom' svijetu, u tom razgovoru potrebno je poručiti da kad stvari postanu mučne treba se obratiti za pomoć, nadvladati sram i pobijediti lažni muški ponos. Bez obzira na to što na plažama kažu tate.