Mahniti Željko Jovanović sigurno ne pripada u bogatu SDP-ovsku galeriju političkog mainstreama čiji protagonisti karijeru grade u frazama nad kojima bi i kremljolozi mogli danima razbijati političke šifre, a da u njima ništa ne nađu. Takvi likovi u stranačkoj hijerahiji obično napreduju sporo, ali sigurno i uglavnom doguraju do bogomdanih političkih sinekura – na vrhuncu svoje karijere obično postanu glavni tajnici stranke, predsjednici Sabora ili predsjednici Republike. Oni najtaštiji i najambiciozniji postanu i predsjednici stranke, a tada samo treba strpljivo čekati nekoliko mandata da HDZ odradi svoje pa postanu i predsjednici Vlade.

Velika je vjerojatnost da bi mnogi od njih s takvim pristupom isti uspjeh postigli i u hijerarhiji Katoličke crkve. Tako bi Josip Leko u istom dosadnom tonu mogao nastupati kao predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, a malotko bi zamijetio razliku da se u božićnoj poslanici umjesto Josipa Bozanića u kardinalskoj opravi naciji obrati Ivo Josipović.
Igor Dragovan mogao bi s istom tišinom u kojoj balansira između stranačkih frakcija kao tajnik zagrebačke nadbiskupije posredovati između crkvenih klanova. Milanka Opačić zna kada u stranci treba zašutjeti, a to je vrlina koju odlikuje i sestre karmelićanke. Pedantni Mirando Mrsić karijeru bi mogao okruniti u Vatikanu, kao predstojnik Zavoda sv. Jerolima. Gotovo je sigurno da bi germanska disciplina i sistematičnost Rajka Ostojića također odvela u Vatikan. Kao pročelnika Kongregacije za nauk vjere. Potom bi bilo samo pitanje vremena kada bi nam šef inkvizicije mahao s papinskog prozora.

A s obzirom na izuzetnu predanost biblijskom štivu, Zoran Milanović možda bi čak dogurao do knjižničara u Vatikanskoj biblioteci. Tako je nekako i izgledao dok je u zagrebačkoj katedrali skrušeno stajao pred glavnim knjižničarem, kardinalom Bozanićem, koji mu je čitao bukvicu o tome kako je zamijenio signature Pašičekove 'Erotike' i Ratzingerove 'Teologije tijela'. U izjavi za medije naš je bibliotekar zatim bogobojazno progovorio o 'dobrim i plemenitim namjerama' , ostavljajući mogućnost da se u tim dobrim namjerama, eto, može i 'pogriješiti'.

U reakciji revolucionarne Građanske akcije odmah je osvanuo oglas u kojem se traže izvjesni atributi muškosti hrvatskog premijera ( 'Ako tko nađe ili ima viška, neka ih pošalje na adresu Zoran Milanović , Markov trg, Vlada RH' ),
ali ne treba se zavaravati. Milanović svoje prepone i ono što je među njima izuzetno dobro čuva, o čemu je znao i sam govoriti (' Bole me prepone od sjedenja u Saboru')

Jer onaj tko bi u ovoj erotskoj priči jedini mogao ostati bez muda jest upravo onaj mahniti Željko Jovanović s početka teksta. Kao što je nekad davno Martin Luter zakucao svoje žestoke reformske teze na vrata crkve u Wittenbergu tako je dan poslije opće političke pokore u zagrebačkoj katedrali, na kojoj su u prvom redu bili predsjednik Republike i predsjednik Vlade, Jovanović zakucao cijeloj Katoličkoj crkvi: nedvosmisleno je kazao kako Crkva širi dezinformacije i obmanjuje javnost te kako 'nemam namjeru više potrošiti ni sekundu na srednjovjekovne poglede Crkve na današnjicu u 21. stoljeću.'

Problem je u tome što bi slijedom mrljave SDP-ove oportunističke politike koja se najviše boji same sebe (sjetite se kako je završilo kada je Marija Lugarić svojedobno progovorila o potrebi da se vjeronauk izbaci iz škola) na vrata Banskih dvora mogla biti zakucana muda Željka Jovanovića. No u tom slučaju ne treba žaliti za samim Jovanovićem. On je na primjeru Zakona o znanosti i visokom obrazovanju već pokazao da zna bezbolno ustuknuti pred reformama koje žuljaju stranačko-političke prepone.

Ne treba toliko žaliti ni za zdravstvenim odgojem koji će izostati iz nastavnog programa. U ekonomsku krizu ionako nismo upali zato što smo se bojali masturbirati, nego jer smo uglavnom samo masturbirali. Kako u Crkvi tako i u Vladi. Ali ako Jovanovića natjeraju da odustane od zdravstvenog odgoja, tj. onog dijela koji govori o spolnosti, možemo iskreno početi žaliti sami sebe. Bez obzira na to jesmo li vjernici ili nevjernici.

Jer nakon što je u godinu dana svog mandata, u gotovo idealnim političkim uvjetima za reforme, Vlada Zorana Milanovića pokazala da je nespremna, nesposobna ili politički kukavna za provesti ijednu ozbiljnu ekonomsko-upravnu reformu koja bi po sili prilika morala uznemiriti i iz temelja uzdrmati cijelu Hrvatsku ako želimo izaći iz smeća socijalne, političke i ekonomske zaostalosti (upravo o tome govori Standard & Poors) , ova Jovanovićeva 'kondom reforma' zadnja je lučica da u iduće dvije-tri godine još nije sve izgubljeno.

U suprotnome, na Hrvatsku kiflu možemo navući samo jedan golemi kondom i nastaviti raditi ono što najbolje znamo. Masturbirati.