Mirovinski je sustav stabilan ali dugoročno neodrživ – izjavio je to ministar rada Mirando Mrsić komentirajući najavu svog kolege, ministra Slavka Linića, da će se zakonom zabraniti umirovljenja prije 65. godine života. Mrsić nije objašnjavao kako se istodobno može biti i stabilan i neodrživ. Valjda je htio reći da se postojeći mirovinski sustav još neko vrijeme dade krpati, prije nego sve propadne.

Ministrova posvađanost s logikom vjerojatno nije tek izraz njegova osobnog nesnalaženja u resoru kojim se, kao liječnik i to vrhunski, dosad nije bavio. Prije će biti da je njegova verbalna zbrka posljedica činjenice da situacija u državi puca po svim šavovima, što izaziva ozbiljnu pometnju u Vladinim krugovima. Pa se tako, s jedne strane, nezaposlenost među mladima vidi kao najurgentniji problem i spasonosnim proglašava oslobađanje radnih mjesta forsiranim umirovljenjima. S druge se strane, jednako argumentirano, upozorava da je broj umirovljenika u odnosu na broj zaposlenih postao nepodnošljiv, pa se predlaže radno reaktiviranje seniora: povratak iz mirovine na posao. Problemi su izuzetno teški, ali konfuzne izjave Kukuriku ministara najviše govore o tome da ni sami ne znaju rješenje. Mrsićev paradoks nije retorički, nego je politički i akcijski problem.