'Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli. Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja’, stoji u Ustavu Republike Hrvatske, najvažnijem pravnom dokumentu naše države.

Sloboda govora i izražavanja je civilizacijsko postignuće koje je prvenstveno usmjereno na zaštitu nepopularnih ideja i stavova. ‘Sloboda je uvijek sloboda onoga koji misli drukčije’, rekla je svojevremeno Rosa Luxemburg.
Da banaliziramo, vjerojatnije je da će se na udaru naći sloboda govora nekog tko niječe Holokaust nego nekoga tko tvrdi da je proljeće najugodnije godišnje doba.

I upravo zato je najavljeni neonacistički skup, pomalo ironično, sjajan test demokratske zrelosti Hrvatske. U slobodnoj demokraciji mišljenja ne smiju biti zabranjivana, ma koliko  bila neljudska i anticivilizacijska.

Naravno da neonacistima treba jasno i glasno pokazati da ih Hrvatska, država nastala upravo na borbi protiv fašiz(a)ma, ne dočekuje otvorenih ruku. Naravno da treba sudjelovati u antifašističkom kontraprosvjedu i naravno da bi bilo jako dobro da taj prosvjed bude višestruko brojniji od okupljanja ultradesničara.

Opasnim i totalitarnim neonacističkim ideja idejama treba se suprotstaviti idejama egalitarizma, slobode i demokracije, a nipošto zabranama. Naime, onog trenutka kad unaprijed utvrdite da su neka mišljenja nedozvoljena i odlučite ih zabraniti, otvarate Pandorinu kutiju cenzure i nitko vam ne jamči da sutra vaše mišljenje neće biti zabranjeno.

Ukoliko Hrvatska zaista želi biti demokratska i civilizirana, neonacistički skup nipošto ne smije biti zabranjen. Upravo bi takav čin bio pobjeda totalitarnih ideja kakve zagovaraju nacisti, te bi ujedno od marginalnog HČSP-a stvorio stranku mučenika. Bila bi to pobjeda za cenzuru i jednoumlje, a ne za demokraciju i civilizaciju.