'Mala mi je sinoć bila u tom sranju…' – uz psovku i dosta uznemireno krenuo je stari kvartovski prijatelj prošle nedjelje na jarunskom placu – '…rekao sam joj da se kloni narodnjačkih klubova, al' kužiš današnji klinci su fakat debili.' Na primjedbu da ni u naše vrijeme nije bilo drugačije i da ni on sa 17 godina nije bio pametniji, u najboljoj sredovječnoj maniri nastavio je '…kaj ti je pa Zagreb je danas kao Napulj ili Marsej. Sve je puno droge i oružja.' Ubojstvo koje se u prethodnom tjednu dogodilo u noćnom klubu Ritz mnoge je podsjetilo da živimo u društvu u kojem je cijev pištolja vjerojatno tek nekoliko stolova udaljena od našeg.

U zemlji u kojoj se volimo dičiti prirodnim ljepotama i povijesnim znamenitostima često zaboravljamo da je najveća prednost Hrvatske osjećaj sigurnosti. Svi oni koji su imali prilike vidjeti meksičku obalu znaju da postoje mjesta gdje su plaže jednako lijepe, ako ne i ljepše nego jadranske. Isto tako ulice mnogih talijanskih gradova obilježene su poviješću i više nego ove naše.

Ono što naš prostor čini privlačnim, a ritmove naših života ugodnijim jest osjećaj da se u svako doba dana i noći možemo slobodno kretati. Zagreb je jedan od rijetkih velikih europskih gradova bez četvrti u koje se nakon mraka ne ide. Djeci u Splitu, Osijeku i Rijeci dozvoljavamo da se nakon ponoći javnim prijevozom vraćaju domovima uvjereni da im se ništa neće dogoditi. Stranci koji se odluče preseliti ovdje, baš kao i stotine tisuća turista koji nas svake godine posjećuju upravo sigurnost navode kao našu najveću prednost. Hrvatska je sigurna!

'Bez nas ti nema sigurnosti. Može murija pričat što hoće, ali bez nas…' – prije desetak godina rekao mi je dobar poznanik čiji su životni putevi bili nimalo akademski i koji je u tom trenutku već nekoliko puta bio osuđivan. U osnovi sigurnosti nalazi se vrlo složen odnos između represivnog aparata i kriminala baš kao i nužnost ravnoteže tih istih krugova. Uzmimo samo tu noć u Ritzu gdje se uz teenagere u 4:40 nalaze - ubijeni, ubojica iz zaštitarske firme, suspendirani policajac, policajci u civilu. Dovoljan je jedan pogled, riječ, pokret… sigurnost je uvijek krhka i nije potrebno mnogo da ono što se činilo mirnim i pitomim postane nalik Bogoti ili Juarezu.

U Hrvatskoj nedovoljno osvještavamo da je upravo sigurnost preduvjet gospodarstva, turizma ali i razvoja mladih osoba. Kapital uvijek ide tamo gdje je sigurnije i gdje ima manje reketa i drugih iznuda. U turizmu je to posebno važno jer dovoljno je vidjeti što se dogodilo Acapulcu i brojnim mediteranskim turističkim središtima u trenutku kada su izgubila auru sigurnosti.

Ono što je pak najvažnije jest da je sigurnost posebno važna za odrastanje mladih i razvoj povjerenja u druge. Parkovi, gradski trgovi pa i noćni klubovi mjesta su zabave, ali i životnog učenja. Žalosno je ako dozvolimo da današnjim generacijama ta 'nastava' počne uključivati pištolje i pancirne košulje. Četiri metka koja su mogla završiti i u prsima nekog tinejdžera koji se samo želio opustiti uz pjesme Nuccija, Jale Brata i Milice Pavlović upozorenje su da se sa najvažnijim stvarima ne smije zezati.