Podaci o golemim skrivenim troškovima i napuhanim prihodima pokazuju da je Agrokor ustvari davno bio mrtav i da su Todorićevi spinovi o zavjeri države protiv njega samo pokušaj zamagljivanja situacije i prebacivanja odgovornosti.

Sada je jasno kako je bilo moguće da Agrokor završi u blokadi samo nekoliko tjedana nakon što je kreditna agencija Moody's ustvrdila da koncern na računu ima 2,27 milijardi kuna dovoljnih za otplatu dugova koji dospijevaju 2017. i 2018. Naprosto, službeni podaci bili su lažirani, a cash na računu ustvari nije postojao.

<<Pogledajte 50 fotografija koje govore sve o krizi u Agrokoru>>

Činjenice o računovodstvenim muljažama osnova su za pokretanje kaznenih postupaka protiv Ivice Todorića i njegovih menadžera, a iskazani gubitak od 14,5 milijardi kuna iznad vrijednosti kapitala pokazuje da je Todorić definitivno izgubio vlasništvo nad Agrokorom, neovisno o budućem raspletu situacije.

Nakon objave konsolidiranog izvještaja imamo puno jasniju sliku o stanju imovine i obveza koncerna. Sada više nema sumnje da će vjerovnici morati otpisati značajan dio potraživanja. Prema prvim procjenama, samo da bi se uskladila vrijednost imovine i obveza Agrokora - potrebno je otpisati oko 25 posto dugova.

Međutim još nemamo odgovor na glavno pitanje, a to je hoće li Agrokor opstati ili će na kraju završiti u stečaju? Na temelju objavljenih brojki to je teško zaključiti jer još ne znamo konačan iznos obveza (znat ćemo ga nakon sudske objave prijavljenih tražbina), a nedostaju i rezultati poslovanja u ovoj godini, presudni za procjenu održivosti poslovanja.  

U konačnici, sudbina koncerna ovisit će o mogućnosti postizanja nagodbe među vjerovnicima. Nažalost, u ovom trenutku niz je otežavajućih okolnosti za pozitivan ishod, od iskazanih visokih gubitaka, preko ozbiljnih podjela među vjerovnicima (uvođenje modela roll-up kreditiranja neke vjerovnike dovelo je u povoljniji položaj), do političkih prepucavanja vladajućih i oporbe oko uzroka i posljedica krize u Agrokoru.  

Stoga je vrlo važno da Ante Ramljak vrati povjerenje i pokuša pomiriti interese svih vjerovnika. Velika prepreka u postizanju nagodbe je najveći pojedinačni kreditor, ruski Sberbank, koji je već pokrenuo sudske postupke za prisilnu naplatu nezadovoljan radom izvanrednog povjerenika. Ipak, presudan ispit za Ramljaka bit će kako uvjeriti zaraćene strane da Agrokor može pozitivno poslovati, odnosno da je sposoban dugoročno ostvarivati novčani tijek dovoljan za podmirivanje tekućih obveza i starih dugova. 

Ako se pokaže da je Agrokor dovoljno zdrav za nastavak poslovanja, najizglednija su dva scenarija. Prvi je da banke i dobavljači preuzmu koncern tako da svoja potraživanja djelomično ili u potpunosti pretvore u vlasničke udjele (po modelu Peveca). U tom slučaju, vjerovnici preuzimaju odgovornost za daljnje poslovanje koncerna i naplatu svojih potraživanja.

Brzina i opseg naplate potraživanja ovisit će o modelu restrukturiranja i ukupnoj uspješnosti budućeg poslovanja. U slučaju pozitivnih rezultata vjerovnici mogu i zaraditi prodajom Agrokorovih dionica.  

Otežavajuća okolnost za realizaciju ovog scenarija je roll up kredit koji dijelu vjerovnika osigurava prednost u naplati pa im nije u interesu pretvaranje potraživanja u vlasnički udjel.

Drugi scenarij je pronalaženje investitora koji bi preuzeo većinski udjel u koncernu, uz uvjet da postojećim vjerovnicima ponudi prihvatljive uvjete za nagodbu. U ovom scenariju postoje različiti modeli razrješavanja odnosa s vjerovnicima.

Budući vlasnik može otkupiti većinu dugova uz prihvatljiv diskont (kao što je to učinila Meteor grupa u predstečajnoj nagodbi za Badel 1862) i time osigurati postizanje nagodbe. Moguće je i da strateški investitor preuzme većinski udjel u vlasništvu i preuzme obvezu plaćanja starih dugova u određenom roku, uz djelomičan otpis. Postoji i mogućnost da vjerovnici dio potraživanja pretvore u vlasničke udjele te postanu manjinski dioničari koncerna.

U ovom scenariju može se očekivati aktivniji pristup restrukturiranju i prodaji dijelova koncerna.

Ako vjerovnici ne uspiju izglasati nagodbu zbog neslaganja oko predloženog plana ili zaključka da koncern nema perspektive za nastavak poslovanja, Agrokor će završiti u stečaju. Ovaj scenarij nepovoljan je za većinu sudionika jer podrazumijeva gubitak radnih mjesta, rasprodaju imovine i dugotrajan postupak naplate potraživanja s neizvjesnim ishodom.

U slučaju stečaja treba računati i na brojne sudske procese protiv države, kojima će vjerovnici nastojati osporiti lex Agrokor i naplatiti svoje dugove.

Ovaj scenarij odgovara jedino vjerovnicima koji su svoja potraživanja osigurali zalogom na imovini te mogu brzo doći u posjed najvrednijih dijelova koncerna.